Amina Habya bila je budna kada je čula vrištanje ispod svog prozora u Zamalki u noći 21. augusta 2013.
Režim Bashara al-Assada upravo je ispalio rakete sa sarinom na Zamalku, a ljudi su vikali:
– Napad hemijskim oružjem! Napad hemijskim oružjem!
Brzo je namočila peškir u vodu i stavila ga preko nosa dok je trčala na peti, najviši sprata zgrade sa svojim kćerkama i zetovima.
Pošto su hemikalije obično teže od zraka, Habya je bila svjesna da su gornji spratovi zgrada manje kontaminirani.
Bili su na sigurnom, ali Habya je kasnije otkrila da su se njen muž i sin, koji nisu bili kod kuće, te njena snaha i dvoje djece, koji su spavali, ugušili.
– Smrt je bila svuda – rekla je 60-godišnja Habya, sjedeći na plastičnoj stolici ispred svoje kuće, noseći crni hidžab i šal oko lica.
Habya i danas živi u Zamalki, u skromnom jednospratnom stanu sa udatim kćerkama, preostalim unucima i zetovima. Njihova je zgrada jedna od rijetkih netaknutih u naselju.
Ostale su sravnjene u zračnim udarima režima tokom rata.
Govoreći za Al Jazeeru, podigla je fotografiju osmero djece umotane u crne deke, tijela koja su izvađena nakon napada sarinom, ugušena do smrti.
Dvoje od njih bili su njeni unuci.
– Ovo je moja unuka, a ovo moj unuk – rekla je za Al Jazeeru, pokazujući na dvoje preminule djece na fotografiji.
Oko 1.127 ljudi je ubijeno u napadima, dok je 6.000 drugih patilo od akutnih respiratornih simptoma, prema Sirijskoj mreži za ljudska prava.
– Spasioci su pronašli pet mrtvih ljudi u kupatilu. Neki su pronađeni na stepenicama, a neki na podu. Drugi su umrli u snu – rekla je Habya.
Dana 8. decembra Al-Assad je sa svojom porodicom pobjegao u Rusiju prije nego što su opozicioni borci stigli do glavnog grada.
On i njegova porodica su 13 godina vodili razorni rat protiv svog naroda, odbijajući da predaju vlast u narodnoj pobuni protiv njega koja je počela u martu 2011.
Al-Assadov režim sistemski je pokretao zračne napade na civile, izgladnjivao zajednice te mučio i ubijao desetke hiljada stvarnih i navodnih disidenata.
No, režimska upotreba hemijskog oružja – zabranjenog međunarodnim zakonima i konvencijama – vjerovatno je bila jedan od najmračnijih aspekata sukoba.
Prema izvještaju Instituta za globalnu politiku iz 2019, sirijski režim je od 338 napada hemijskim oružjem tokom rata, izveo čak 98 posto, dok su ostali pripisani ISIL-u.
Potvrđeni napadi dogodili su se u razdoblju od šest godina između 2012. i 2018. i obično su bili usmjereni na područja pod kontrolom pobunjenika, kao dio šire politike kolektivnog kažnjavanja, navodi se u izvještaju.
Gradovi i naselja u predgrađima Damaska pogođeni su desecima puta, kao i sela u gubernijama kao što su Homs, Idlib i Rif Dimashq.
Sirijska mreža za ljudska prava procjenjuje da se u tim napadima ugušilo oko 1.514 ljudi, uključujući 214 djece i 262 žene.
U istočnoj Ghouti, žrtve su za Al Jazeeru rekle da se još uvijek ne mogu riješiti mučnog sjećanja, iako su ispunjene radošću i olakšanjem što je Al-Assad konačno otišao.
Prije rata, Habya kaže da nije niti mrzila niti voljela Al-Assada, ali je postajala prestravljena kada je režim počeo brutalno potiskivati demonstrante i civile koji nisu bili umiješani.
Početkom 2013. službenici režima oteli su i zatvorili njenog sina dok se molio u svojoj trgovini. Mjesecima kasnije ubili su porodicu njenog sina u napadu hemijskim oružjem.
Habya nikada više nije vidjela svog sina i sada je saznala da je preminuo u ozloglašenom zatvoru Sednaya 2016.
Habya vjeruje da je režim posebno progonio civile u Ghouti jer se nalazi na pragu Damaska jer su ga preuzeli pobunjenici.
– Toliko smo se plašili – rekla je Habya za Al Jazeeru.
– Samo ime Bashar al-Assad ulijevalo bi strah svima nama.
Dok je Al-Assadov režim širio listu zločina, tadašnji američki predsjednik Barack Obama rekao je novinarima 2012. da je upotreba hemijskog oružja u Siriji “crvena linija” i da će ga to – ako se ona pređe – prisiliti da upotrijebi vojnu silu u Siriji.
Nakon napada sarinom u august 2013, Obama je bio pod pritiskom da slijedi svoje upozorenje, čime je riskirao da razljuti svoje birače koji su vjerovali da se SAD ne bi trebao miješati u inostrane sukobe.
Prema anketi Pew Research centra, koja je provedena između 29. augusta i 1. septembra te godine, samo 29 posto Obamine baze demokrata vjerovalo je da bi SAD trebao napasti Siriju, dok je 48 posto bilo protiv. Ostali nisu bili sigurni.
Na kraju je Obama odustao od napada i prihvatio ponudu ruskog predsjednika Vladimira Putina da dopusti Organizaciji za zabranu hemijskog oružja (OPCW) – organu Ujedinjenih naroda – da uništi zalihe hemijskog oružja u Siriji.
Iako se OPCW riješio velike količine hemijskog oružja za koje je sirijska vlada tvrdila da ima do trenutka kada je završila prva misija 30. septembar 2014, tijelo UN-a je reklo da je vlada možda sakrila neke zalihe.
Nakon što je režim ponovo koristio hemijsko oružje u ratu, OPCW je u aprilu 2021. donio odluku o suspenziji Sirije iz Konvencije o hemijskom oružju jer nije ispunila svoje obaveze.
Nedostatak posljedica protiv režima razljutio je Sirijce, a mnoge žrtve napada iz 2013. još žude za pravdom.
Habyina kćerka Eman Suleiman, kojoj su 33 godine, promolila je glavu kroz vrata i rekla Al Jazeeri da želi da globalna zajednica pomogne da Al-Assad odgovara za svoje zločine, sugerirajući da bi ga Međunarodni krivični sud (ICC) mogao optužiti.
Međutim, Sirija nije članica Rimskog statuta, ugovora koji daje nadležnost sudu. Jedini način na koji ICC može otvoriti slučaj u Siriji je ako nove vlasti potpišu i ratificiraju statut, ili ako Vijeće sigurnosti UN-a donese rezoluciju koja dopušta Sudu da istražuje zločine u Siriji.
Al-Assad i njegovi najbliži saradnici teoretski bi mogli biti optuženi za dugu listu teških zlostavljanja, uključujući korištenje hemijskog oružja, što bi moglo predstavljati zločin protiv čovječnosti, navodi Human Rights Watch.
U novembru 2023. francuske sudije odobrile su nalog za hapšenje Al-Assada, tereteći ga da je naredio upotrebu hemijskog oružja u istočnoj Ghouti.
Nalog je izdat u skladu sa pravnim konceptom “univerzalne jurisdikcije”, koji omogućuje bilo kojoj zemlji da sudi navodnim ratnim zločincima za teške zločine počinjene bilo gdje u svijetu.
– Želimo vidjeti Al-Assada na suđenju, osuđenog i odgovornog – kaže Suleiman za Al Jazeeru.
– Samo želimo svoja prava. Ništa manje i ništa više. U bilo kojoj zemlji na svijetu, ako neko ubije drugu osobu, odgovarat će – dodaje.
Ali čak i ako se dođe do nekog oblika pravde, nikakva presuda ili zatvorska kazna neće vratiti mrtve, kaže Habya.
– Bog će kazniti svakog pojedinog tlačitelja – uzdahnula je.
Pet godina nakon prvog napada hemijskim oružjem, Al-Assadov režim izveo je još jedan u istočnoj Ghouti 7. aprila 2018.
Ovaj put korišten je plin hlorin, usmrtivši oko 43 osobe i ranivši desetke, prema izvještaju OPCW-a.
I Al-Assad i njegov ključni saveznik Rusija tvrdili su kako su sirijske pobunjeničke grupe režirale napad.
Zatim su navodno zastrašivali i žrtve nakon što su zauzeli istočnu Ghoutu nekoliko dana kasnije.
Tawfiq Diam rekao je da su režimski oficiri posjetili njegov dom sedmicu nakon što su njegova supruga i četvero djece – Joudy, Mohamed, Ali i Qamr, koji su imali između osam i 12 godina – ubijeni u napadu hlorinom.
– Rekli su nam da nisu upotrijebili hemijsko oružje, da su to učinili teroristi i naoružane grupe – prisjetio se s ogorčenjem Diam.
Dodao je da su režimski zvaničnici sa sobom doveli novinara ruske mreže koji je tražio intervju o napadu hemijskim oružjem.
Rekao je da je novinaru i zvaničnicima pod prisilom rekao ono što su željeli čuti.
Sada, kaže, konačno može slobodno govoriti o napadu nakon što je dugo živio u strahu od režima.
Habya se slaže s njim, rekavši da je strah koji je nosila u srcu pod Al-Assadovom vladavinom nestao kada je on pobjegao.
Sjeća se da je bila preplavljena radošću kada je 8. decembra ispred svoje kuće pitala desetke mladića zašto slave.
– Rekli su mi: “Magarac Bashar konačno je otišao.”