Vedran Zubić je nastavnik geografije u Gimnaziji Dobrinja i “Najbolji nastavnik u BiH po izboru učenika”. U svom statusu na društvenoj mreži Facebook osvrnuo se na odluku da se pojedini učenici vrate u školske klupe od ponedjeljka.
Zubić je kazao da je trebalo voditi računa o gusto naseljenim zonama, kao i to da nije ista stvar vratiti djecu u osnovnu i u srednju školu zbog korištenja javnog prevoza, a sada je došla do izražaja sva “nakaradnost” upisne politike koja samo povećava jutarnje gužve u saobraćaju.
Kao djelatnik JU poručio je da ako roditelji žele da šalju učenike u školu njegovo je da ide i radi sa tom djecom, međutim kao roditelj Zubić je kazao da njegovo dijete koje je treći srednje neće ići u školu.
-Neći ići jer su haustori na Dobrinji još puni smrtovnica. A posebno neće ići dok se održavaju “online” sjednice raznih skupština!
Vrijedi mi više dječija suza od svih “zakonodavaca” skupa!, zaključio je Zubić.
Status prenosimo u cjelosti:
Svakako nas je sve zainteresirala odluka da se pojedini učenici vrate u školske klupe od ponedjeljka. Nakon toga je uslijedio i odgovor sindikata. Takva korespodencija u ovom slučaju samo “navlači” gnjev, bijes i srdžbu javnosti prema radnicima u obrazovanju. Bez obzira da li se radi o dijelu javnosti koji je “za” ili “protiv” povratka učenika u kabinete i klupe.
Da ne bude zabune:
Ja sam djelatnik JU te ako roditelji žele da šalju učenike u školu ja idem i radim sa tom djecom. Tu nema nikakve rasprave ni “sindikalisanja”. Moje je da radim! Sindikat nek se izbori za prava radnika, za plaćanje težih uvjeta rada, za zaštitu na radu isl. Ako roditelji, oni koji me indirektno plaćaju, žele da njihova djeca idu u školu ja svakako moram raditi s njima! I tako je uvjerenje većine mojih kolega.
Ali kao geograf moram da napomenem nekoliko stvari u ovoj dominaciji “prepisivačke” djelatnosti:
1. Nije isto imati redovnu nastavu u prostoru gdje ima 10 st/km2 i gdje ukupno ima djece kao u jednom haustoru u Sarajevu ljudi i vratiti djecu u klupe u gusto naseljenim urbanim zonama.
2. Nije ista stvar vratiti djecu u osnovnu i u srednju školu zbog korištenja javnog prevoza. Učenici srednjih škola su veliki dio saobraćajne fluktuacije. Sada dolazi do izražaja sva “nakaradnost” upisne politike koja samo povećava jutarnje gužve u saobraćaju.
3. Nije isto vratiti djecu u školske klupe tamo gdje je vakcinisan veliki broj stanovnika i tamo gdje je 0.46 na 100 stanovnika kao što je ovdje. Da nije bilo donacija i vakcinacije zdravstvenih radnika broj bi bio nula.
4. Nije isto vratiti učenike u klupe kod progresije i regresije broja zaraženih. Naime, ako je od 50 postalo 100 nije isto kao sa 200 kada bude 100 zaraženih. Treba računati vrijednosti progresija i devijacija, a ne samo broj zaraženih.
5. Nije isto vratiti djecu u škole tamo gdje je dobar zdravstveni sustav i tamo gdje je “malo drugačiji”.
Sada da kažem nešto kao roditelj. Moje dijete je treći srednje i neće ići u školu. Kada je imao koronu jedva smo došli do njegove redovne pumpice. Neći ići jer su haustori na Dobrinji još puni smrtovnica. A posebno neće ići dok se održavaju “online” sjednice raznih skupština!
Vrijedi mi više dječija suza od svih “zakonodavaca” skupa!
Index.ba