Za Patriju piše: Rasim Belko
Nedavni ulazak Milorada Dodika i drugih lica s potjernica u banjalučku kasarnu Kozara otvorio je niz pitanja koja nadilaze dnevnu politiku. Ova situacija je, više od svega, pokazala koliko su institucije Bosne i Hercegovine operativno i normativno neusklađene, ali i koliko pojedinci na visokim funkcijama ne poznaju svoje ovlasti.
Nažalost, ministar odbrane Zukan Helez se u ovoj priči pokazao kao najopasniji primjer takvog diletantizma.
Helez je, prema sopstvenom priznanju i izjavama, bio spreman angažirati Vojnu policiju protiv Dodika — civilne osobe — zaboravljajući da Vojna policija po zakonu djeluje prema vojnim licima i eventualno prema civilima samo ukoliko ugrožavaju vojne vrijednosti unutar vojnog objekta. Dodik, ma koliko bio pravosudno kompromitovan i politički štetan, tog dana nije ugrozio ni vojnike, ni objekte, ni naoružanje, ni vojni poredak. Ušao je na manifestaciju, lošu i politički problematičnu — ali ne vojno rizičnu.
Da stvar bude gora, OS BiH je pod civilnom komandom Predsjedništva BiH. Svaka odluka o potencijalnoj borbenoj upotrebi vojske ili ozbiljnijem angažmanu zahtijeva saglasnost tog tijela. Ministar odbrane je operativno-administrativni činilac, a ne komandant vojnih snaga. Njegove najave o hapšenju, oružju i vaninstitucionalnom djelovanju vojske samo su proizvele političku štetu i potencijalno unijele opasne tenzije unutar sistema.
Helezovo ponašanje u ovom slučaju je simptom šire pojave: neobrazovanih političara na važnim pozicijama koji koriste medije da prave predstave za narod, a zanemaruju ustavnu arhitekturu države. Ministar odbrane mora poznavati principe upotrebe vojske, ovlasti Vojne policije, procedure obavještavanja civilne komande i sigurnosne protokole. Ako to ne zna — postaje faktor rizika, a ne sigurnosti.
Ne polemizirajući o Helezovom patriotizmu, mora se imati na umu da patriotizam bez znanja i institucionalne discipline vodi ka incidentima, a Bosna i Hercegovina takve luksuze ne može sebi dozvoliti. Institucije, posebno vojska, moraju biti depolitizovane i operativno precizne.
Ovaj slučaj otvara još jedno važno pitanje: gdje je bilo Predsjedništvo BiH? Ko je dao instrukcije Ministarstvu odbrane u vezi s najavljenim prisustvom osoba pod potjernicama na vojnoj manifestaciji? Ako nisu ništa uradili, odgovornost je i njihova. Ako su prepustili Helezu samovolju, odgovornost je još veća.
U svakoj ozbiljnoj državi civilna kontrola nad vojskom je svetinja. U Bosni i Hercegovini, gdje su političke tenzije hronične, ona mora biti dvostruko stroža. Pouka iz Turske 2016. godine kada se dio vojske otrgao civilnoj kontroli mora biti jasno urezana u svijest bh. vlasti: armija bez jasnog civilnog nadzora je prijetnja, ne garancija sigurnosti.
Vojska Bosne i Hercegovine mora biti profesionalna, disciplinovana i odvojena od dnevne politike. Ministar odbrane mora biti sistemski operater, a ne ratni komentator na portalima. I Dodika i ostale s potjernice treba hapsiti — ali po zakonima i procedurama civilnih institucija, a ne po medijskim najavama ministara koji nisu pročitali Zakon o odbrani.
Ako neko danas treba biti smijenjen, to nije vojnik u kasarni nego političar u ministarskoj fotelji koji ne zna gdje mu prestaju ovlasti, a počinje odgovornost. Država se ne brani improvizacijama i patriotskim parolama, nego institucijama koje znaju svoj posao. Očigledno je da Zukan u operaciji “Lav sa tastature” vodi rat za lajkove, dok njegova meta Milorad Dodik vodi borbu za državu, prvu srpsku s ove strane Drine!