Medijske kuće su vrlo često prva adresa kojoj se građani obraćaju kada im se čini nepravda ili kada jednostavno ne mogu na vrijeme ili uopće ostvariti neko svoje pravo. Životno ugroženi čovjek se hvata za slamku spasa, a vrlo često u Bosni i Hercegovini ta slamka spasa su upravo mediji koje pacijenti kontaktiraju kako bi se izvršio pritisak na nadležne u cilju osiguranja liječenja oboljelih.
Pravo na život i liječenje zagarantirano Ustavom Bosne i Hercegovine i međunarodnim konvenvencijama je jedno od prava građana BiH, ono najvažnije. Također, sloboda govora i izvještavanje o društvenim problemima je pravo, ali i temeljna uloga medija. Alenu Pilavu, vršiocu dužnosti direktora Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS), po svemu sudeći nešto od ovog nije baš najjasnije.
Na pitanje novinara o nedostatku citostatika, o čemu pacijenti u posljednjih najmanje mjesec dana učestalo javno govore i apeluju da se nabave, Pilav kaže da “po prirodi nije tužibaba, pa neće reći da je sve na Zavodu (Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH)”.
– Ovo je jedan zdravstveni sistem. Ministarstvo zdravstva FBiH, Zavod, svih naših devet kantonalnih zavoda i sve zdravstvene institucije učestvuju u liječenju pacijenata – započeo je Pilav, premda je nejasno kakve veze s nabavkom citostatika, konkretno za KCUS, imaju kantonalni zavodi u deset kantona i zašto odgovornost za ovaj problem v. d. direktora KCUS-a razvodnjava i dijeli tamo gdje podjele odgovornosti ne može biti?
Rekao je da KCUS trenutno ima 151 citostatik, a da nedostaje devet.
– Ne kažem da je taj odnos dobar. Pacijentu kojem treba jedan citostatik, njega baš briga za onih 151 – ispravno je konstatovao Pilav, a potom je opet spomeno rješavanje problema u saradnji sa kantonima, premda i sam u jednom trenutku konstatuje da kantoni nemaju dodirnih tačaka s tim?!
Potom je uslijedila priča o tenderima, žalbama na tendere, procedurama i tome slično. Sve izgovori koje pacijenti slušaju godinama, a naročito u posljednjih nešto više od mjesec dana. No pitanje promjene procedura nabavke lijekova, raspisivanja tendera ranije kako bi se na vrijeme nabavili citostatici te ostala rješenja koja bi otklonila problem zasad su nedokučiva nadležnima. Tenderi, žalbe, procedure spadaju u “objektivne” probleme kaže Pilav.
Objektivan problem je nedostatak citostatika i općenito lijeka za teško bolesnog pacijenta, a svi izgovori su subjektivni jer se procedure i zakoni mogu mijenjati. Zašto se godinama ponavlja jedna te ista priča i da li je vrijeme da neko napokon snosi krivičnu odgovornost za ugrožavanje života stotina ljuda jer nije na vrijeme osigurao lijek? To se svakako neće desiti ako se odgovornost u javnosti, čak i u javnim istupima direktora najveće zdravstvene ustanove u BiH, pokušava dijeliti i na one koji s nabavkom citostatika nemaju baš nikakve veze, umjesto da se apel i pritisak usmjeri na odgovorne koji mogu mijenjati zakone, ali i na one koji zaista imaju ulogu u nabavci citostatika, a to je Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH na čijem je čelu HDZ-ova Vlatka Martinović.
Umjesto upiranja prsta u odgovorne, Pilav koji “nije tužibaba”, našao je prikladnim sugerirati medijima da se utišaju u vezi s ovom temom.
– Još jedna stvar. Ja ću zamoliti medije da ne stresiraju pacijente kojima je dovoljna njihove bolesti. Dovoljno što ti pacijenti imalju maligna oboljena. Hajmo pokušati naći način da se sve razriješi, ono što mi radimo, a da mediji…., ne mogu reći da mediji gurnu pod tepih problem…. Svi pišu samo o nedostatku citostatika, nema devet, deset, sedam…., ali ima ovih 151. Samo neki se citostatici mogu zamijeniti drugim. Zavod je našao način da pacijenti sami kupe citostatik pa refundiraju im troškove – rekao je Pilav.
Kao što smo na početku teksta napomenuli, pacijenti traže spas i vide ga između ostalog i kroz pritisak na nadležne putem medija, pa ih s toga vrlo često, gotovo svakodnevno i sami kontaktiraju. Ko tu “stresira” pacijente, a ko je njihov glas u javnosti?
Podvig je smanjiti liste čekanja, napraviti iskorak u liječenju, osigurati lijekove, a ne ušutkavati medije i teatralno raskivati kapije, što je valjda jedini “uspjeh” v. d. direktora KCUS-a u pola godine koliko rukovodi tom zdravstvenom ustanovom.