Tačno u deset sati u petak, 9. oktobra, saborci Zaima Imamovića okupit će se na spomen-obilježju Dujmovska brda kako bi obilježili 25 godina od pogibije ovog legendarnog komandanta Armije Republike Bosne i Hercegovine. Nakon što se okupe, spomenik će biti svečano otvoren uz prigodno obraćanje i odavanje počasti.
Delegacija će, kako je planirano, kansije otići na mjesto pogibije Zaima Imamovića novootvorenom planinskom stazom na relaciji Turovi – Čelina. Nakon toga, okupit će se na mezaru Zaima Imamovića u haremu sarajevske Alipašine džamije, gdje će mu odati počast.
Rahmetli Zaim Imamović bio je komandant, vojskovođa čije će ime, uz ona Izeta Nanića, Safeta Zajke, Safeta Isovića…, ostati upisano u historiji ove zemlje kao jedno od najvećih. Imamović je napustio kasarnu JNA u Lukavici kod Sarajeva i s grupom dobrovoljaca i pukovnikom Zaimom Bešovićem, preko Igmana i Grepka, otišao u rodni kraj. Nije ni slutio da će Igman, Bjelašnica, Treskavica i Rogoj postati njegova sudbina, planine na kojima će skončati svoj životni i ratni put.
Odsudnu odbranu Goražda Zaim Imamović organizirao je sa svojim saborcima u rejonu Preljuće, dijelu Zebine šume, na lijevoj obali Drine. Ta linija od Osmice do Stoca i Orahovica postat će najsigurnija utvrda oko Goražda, jedina borbena linija koju srpska vojska nikada nije pomjerila.
Početkom 1995. godine s komandantom IBOG-a Feridom Buljubašićem Imamović izlazi iz opkoljenog Goražda na slobodne teritorije kako bi pomogao da se obruč probije izvana. Preuzima komandu u 14. diviziji Prvog korpusa u Tarčinu, postaje gospodar Treskavice, osvaja Malu Ćabu, Pašinu planinu, Vratlo, Krajačice, Klanac, Hum, Lupoč…
Zaim Imamović poginuo je 9. oktobra 1995. godine u borbi na Rogojskoj gredi, na prvoj liniji, svega nekoliko dana pred kraj rata. Nekoliko dana ranije njegovi su borci pobjeđivali na Treskavici, spuštali se visovima ka Trnovu. Dan-dva pred pogibiju, Zaim je šesti put bio ranjen. Traženo je od njega da ostane, da se oporavi. Nije htio.
Uzeo je u ruke svoju motorolu, oružje ionako nije nikada nosio sa sobom, i krenuo među svoje borce. Poginuo je kao komandant divizije na prvoj borbenoj liniji. To je najviša komandna dužnost na kojoj je u Armiji RBiH neko tokom rata izgubio život.