Na mezarju Stražište u Višegradu 3. juna poslije podne-namaza će se klanjati kolektivna dženaza za osam žrtva iz perioda agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Tog dana će nakon 31 godinu biti ukopani Jašarević (Mujo) Senad 1956-1992., Jašarević (Mujo) Hajdar 1964-1992., Mujezinović (Abdulah) Hana 1941-1992., Nuhanović (Hašim) Hasib 1954-1992., Ribac (Šaban) Osman 1930-1992., Omerović (Ćamil) Amir 1930-1992., Šabanija (Salko) Munevera 1970-1992. i Tvrtković (Asim) Asima 1952-1992.
Istog dana će Udruženje porodica nestalih “Višegrad 92“ i Medžlis Islamske zajednice Višegrad obilježiti 31 godinu od stravičnih zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava počinjenih nad Bošnjacima Višegrada.
Zločinci su s namjerom ubijali Bošnjake Višegrada, jer je to bio jedini način da se stvori etnički čist srpski prostor u gradu koji je prije agresije bio multietnički grad. Planirano je da sa Ćuprije Mehmed-paše Sokolovića u Drinu budu bačene ruže u znak sjećanja na 3.000 ubijenih, od kojih se za polovinom još traga. Članovi porodica i delegacije posjetit će i objekte na Bikavcu i u Pionirskoj ulici koji su u junu pretvoreni u žive lomače.
Grad Višegrad je i grad živih lomača, gdje su bošnjački civili živi spaljivani. Haški tribunal je spaljivanje civila u Pionirskoj ulici i na Bikavcu okarakterisao kao najgore primjere nečovječnih postupaka jednog čovjeka prema drugom. Otvoreno je na desetine logora za Bošnjake, silovano na stotine žena i djevojaka.
Do danas je za izvršene zločine nad Bošnjacima na području Višegrada u periodu agresije pravosnažno presuđeno 19 zločinaca. Od tog broja, njih troje je osuđeno u Haškom tribunalu. Ukupno je presuđeno 246 godina zatvorske kazne, te jedna doživotna kazna zatvora, zločincu Milanu Lukiću.