Mnoge će stvari u Bosni i Hercegovini ostati neriješene sve dok se stvari ne nazovu pravim imenima, a jedna od ključnih stvari je nazvati pravim imenom mir koji je uspostavljen obustavljanjem ratnih operacija u Bosni i Hercegovini, stav je akademik Seada Alića.
Dok se to ne učini, uvijek iznova postavljat će se pitanja o etnonacionalizmima Srba, Hrvata i Bošnjaka, o etnobiznismenima koji sa čela svojih etnija provode ‘stranačku ekonomiju’, odnosno o nedostatku građanskih inicijativa da se stvari pokrenu s mrtve točke. Izgledat će čudno blokiranja institucija ‘u ime prava’, istovremena pozivanja na jedinstvo Bosne i Hercegovine i paralelna povlačenja opasnih secesionističkih poteza. Razlike u tumačenju konstitutivnosti postojat će, da i to zaoštrimo u formulaciji – do zadnjeg bosanskohercegovačkog mladog čovjeka koji će u svojoj domovini pokušati pronaći smislen život izvan stranačkih i etničkih hijerarhija – ističe.
Dodaje da je temeljni problem Bosne i Hercegovine, koliko god to radikalno zvučalo, u tome što su Dejtonskim sporazumom zaustavljeni oružani sukobi ali nije završen rat.
– On je nažalost nastavljen ekonomskim, pravnim i političkim sredstvima. Zaustavljanje oružanih sukoba nije donijelo mir. Prestanak ubijanja nije donio sučeljavanje predstavnika naroda na moralnoj razini. Rat je nastavljen interpretiranjima povijesti, veličanjem vlastitih ratnika, čak i u slučajevima kada su osuđeni za genocid. Nije bilo povratka protjeranih, a i oni koji su ostali nerijetko su postajali građani trećeg reda. Privođeni su na razgovore, u najmanju ruku kao da su krivi zato što su ostali živi i što nisu pobjegli ostavljajući imovinu i svoja prava novonastaloj većini- ističe akademik Alić.
Zašto je važno konstatirati da rat nikada nije završen?
Iz te perspektive jasnijim postaje zašto se ljudi ne daju iz etničkih zajednica, odnosno zašto ne može doći do uspostavljanja građanskih odnosa, demokracije i vladavine prava. Demokratijs je naime krhka biljka i ne raste na poprištima rata. Ako rat još uvijek traje. Hijerarhije etnija i etničke vođe jedini su prihvatljiv oblik organiziranja narodima koji misle da će se ponovno morati boriti za opstanak. A da će se morati boriti za opstanak dokazuju stalni pozivi na odcjepljenje, pozivi za oblikovanje trećeg entiteta, odnosno pozivi na pozitivnu diskriminaciju. Običan građanin hrlio je i hrli u etničke zajednice u strahu od novih oružanih sukoba, osjećajući da mu niti u ‘miru’ nisu zagarantirana prava koja bi u miru morao imati. Naravno, etnocentrički oblikovano društvo idealno je za korupciju. Otuda gledanje kroz prste ‘našim lopovima’ i osuđivanje ‘njihovih’. Građani ne mogu postati kritičke, samostalne, objektivne individue, jer ih pravno i političko ratovanje tjera u etničke torove. Iluzorno je misliti da bi demokratski orijentirani pojedinci ili stranke mogle bitno utjecati na promjenu stanja. Strah od rata (koji još uvijek traje) toliko je jak da će se još dugo pozivi na demokraciju smatrati izdajama etničke stvari svakog od naroda.
Korupcija bosanskohercegovačkih ‘političara’ vidi se iz aviona. Vidi se i iz satelita.
– Svijet međutim želi naučiti građane Bosne i Hercegovine da samostalno ustanu protiv korupcije u redovima vlastitih etničkih zajednica. I to je u redu. No zaboravlja se nasljeđe obustave ratnih operacija i zaboravlja se nepoštovanje obveza koje proistječu iz uspostave ‘mira’. Supotpisnici i garanti mira moraju naime konačno i definitivno završiti rat u Bosni i Hercegovini. Ako oni to ne žele onda je razumljivo da u nesigurnosti pravnog i političkog ratovanja svatko bježi u svoj tor, odnosno da narod traži svoje vođe koji će im garantirati opstanak u miru i u ratu – istakao je Alić.
Prema tome, politički lideri koji su se nametnuli etnijama samo su posljedica ratnih okupljanja u etničke saveze u kojima se vidi spas za svoje narode, tvrdi Alić.
Ti politički lideri imaju bjanko potpisane papire za ratne igre mirnodopskog oblika i oni ih i provode. Pokušaji istrebljenja ovog ili onog naroda iz ovog ili onog grada, sela, entiteta… nastavljaju se pod krinkom provođenja zakona. Političke vođe naroda postaju nešto poput kabadahija koje će svoj narod prikloniti nekoj od zaraćenih strana. Pritom će im narod oprostiti sve grijehe, sve korupcijske afere, sav nepotizam, sve olako stečeno bogatstvo, svu nedemokratičnost, sve upravljanje medijima i u konačnici svako povezivanje politike i vjere – dodao je.
Navodi da Bosnu i Hercegovinu ne može se tjerati na ispunjavanje uvjeta za pokretanje procesa priključenja Europskoj uniji ako ta ista unija ne zaustavi već postojeći rat u Bosni i Hercegovini.
Rat nije jednostavno zaustaviti, ali je bezbolnije nego nastaviti ga. No nemoguće ga je zaustaviti ako se toleriraju pretenzije susjeda na zaštitničku ulogu za svoje narode u drugoj samostalnoj, neovisnoj državi. Zaštita vlastitog naroda u drugoj državi prečesto je kroz povijest bila izgovor za teritorijalne pretenzije, prekrajanja granica, ratne zločine, pa i genocid. Rusi brane Ruse u Ukrajini ‘do posljednjeg Čečena’ a NATO brani Ukrajinu do zadnjeg Ukrajinca. Bilo bi divno da Bosna i Hercegovina može biti neutralna država, bez vojske i naoružanja. No pritisci izvan Bosne i Hercegovine proizveli su i prošli rat (koji još uvijek traje) i predstavljaju opasnost za obnavljanje oružanih sukoba u novom, još krvavijem ratu (u kojemu nitko neće više biti naivan) – poručuje Alić.
Pred kraj, pokušaj konstruktivnog pitanja za Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, gospodina Schmidta: Ako je Bosna i Hercegovina osuđena na disfunkcionalnost već samom činjenicom da dvije susjedne države pod izlikom brige za vlastiti narod snaže ideju razbijanja BiH, što se i od koga očekuje u toj na silu i suvremenim nacionalizmima dijeljenoj zemlji?
Drugim riječima, svima je vidljiva i jasna taktika svih igrača zainteresiranih za Bosnu i Hercegovinu. Nije li onda pozivanje na dogovor bosanskohercegovačkih politika zapravo prihvaćanje eutanazije bosanskohercegovačke ideje? Bosanskohercegovačkom narodu mora se omogućiti život u kojemu neće biti osuđen bježati u nacionalne torove. Za to je potrebno završiti rat. Da bi se rat završio treba Bosni i Hercegovini omogućiti da bude dio zajednice europskih naroda. Tada će prestati potreba susjednih država da brinu za svoje sunarodnjake. Bosanskohercegovački čovjek ponovno će moći biti komšija i susjed. Najbolji na svijetu – poručio je Alić