Šest je kandidata za poziciju člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda: Šefik Džaferović, Fahrudin Radončić, Denis Bećirović, Senad Šepić, Amer Jerlagić i Mirsad Hadžikadić.
Iako još uvijek nije počela zvanična kampanja, u ovom „periodu obilazaka bh. gradova (SDA) “ i tokom „unutarstranačkih savjetovanja (SBB)“, te „književnih večeri (SDP)“ izdvojila su se, očekivano dva kandidata između kojih će se voditi glavna bitka.
Da se jasno to pročitati iz izjava koje upućuju jedan drugom i međusobno odapinju strelice. Primjetno je da SDP nije baš ekspert u organizaciji „bošnjačke kampanje“.
Lako je bilo voditi internacionalnu kampanju kada je Željko Komšić bio kandidat, ili pak Bakir Hadžiomerović koji je tada bio megapopularan zbog „60 minuta“, ali je s obzirom na građansku orjentaciju koju baštine, teško uklopiti u ovom trenutku kada su pojačani nacionalni naboji, „selam“ uz „drugarice i drugovi smrt fašizmu“.
Zbog toga, iako ga i Džaferović i Radončić povremeno prozivaju te ga tako stoliče kao ozbiljnog protukandidata, Bećirović ipak kada se sve sagleda u konačnici ( uzevši u obzir i podršku „tvrde desnice“) nije vičan vođenju kampanje koja bi mu priskrbila dovoljan broj glasova za pobjedu.
Džaferovićeva predkampanja pokazala je da će biti zasnovana na već isprobanoj bošnjačko- tradicionalnoj matrici, mirna je, kakav on i sam jeste po svom habitusu.
Jedan vrstan poznavalac ovdašnjih političkih prilika nerijetko ima običaj kazati: „Šefika kad protreseš, ne zveči (misleći na orahe u džepovima), a i sam hoda bez ikakve pratnje i pompe oko njega“. Džaferović se drži one provjerene koju je izgovorio Alija Izetbegović: „Birajte one koji liče na svoj narod“, a kampanju radi po uzoru na turskog predsjednika Recepa Tayipa Erdogana, koja se na primjeru turskog naroda pokazala itekako efikasnom.
Radončić pak radi isto ono što je i 2014. u kampanji kada je izgubio od Bakira Izetbegovića.
Tada je Bošnjacima nudio mogućnost ili evropske magistrale kojom bi ih on i SBB vodili, ili turskog makadama na koji ih odvode SDA i Izetbegović. Osnovni cilj ovakve politike bio mu je približavanje Briselu i Vašingtonu, koji mu baš i nisu bili skloni u davanju podrške.
Iako se taj potez prije četiri godine nije pokazao isplativim među Bošnjacima, jer je doživio poraz, Radončić ponovo igra na istu kartu, ne krijući svoje želje da se po svaku cijenu primakne svjetskim centrima moći i stekne njihovu naklonost, i poručuje:
-Pred Bosnom se može naći svojevrsni Bermudski trougao anahronih politika Teherana, Ankare i Moskve. Neću dozvoliti da Bošnjaci kao vazali idu u propast i okrenut ćemo Bosnu i Hercegovinu i naš narod tamo gdje oduvijek pripadamo – Evropi, Evropskoj uniji i zapadnoj civilizaciji.
Ono što bi se vrlo lako moglo desiti nakon prebrojavanja glasova za nešto više od mjesec dana, jeste da se ponovi približan izborni rezultat za člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda, kakav je bio i 2010. godine.
I tada je, baš kao i sada, kandidat iz reda hrvatskog naroda bio Željko Komšić. Njegovo učešće u izbornoj utrci dobrano remeti, kao što je i prije osam godina, odnos među bošnjačkim kandidatima, jer se radi o istoj izbornoj bazi. Stoga bi se vrlo lako moglo dogoditi da bošnjačkog člana presudi upravo Komšić.
Na izborima 2010. Željko Komšić je osvojio čak 337.065 glasova. Bakir Izetbegović je imao 162.831 glas, Fahrudin Radončić, 142.387, a Haris Silajdžić 117.240 glasova. To je bilo ukupno oko 750.000 glasova.
Naravno, određeni broj glasova povući će Šepić, Jerlagić i Hadžikadić, ali i kandidat Naše stranke Boriša Falatar, koji teško može računati na hrvatsku izbornu bazu.
Ne treba zaboraviti jedan presudan faktor ovogodišnjih izbora, a to je grčevita borba za postavljenu matricu da u Predsjedništvu BiH sjede dva člana ( iz FBiH) koja se bore za BiH, protiv jednog (iz RS) koji je ruši.
Iako je nezahvalno prognozirati izborni rezultat u ovako uzavrelom predizbornom ambijentu, ali ne treba iznenaditi ako se u konačnici pokaže da su SDA, DF i Građanski savez zajedno radili kampanju isključivo u cilju borbe za očuvanje cjelovite države BiH, te da 7. novembra zakletvu polažu Džaferović i Komšić, uz Milorada Dodika ili Mladena Ivanića.
(Edina Latif)