Oleksandra i njena četiri spasilačka psa skrivaju se u kupatilu njenog stana u Harkovu od početka granatiranja.
– Kada sam čula prve eksplozije, istrčala sam iz kuće da izvučem svoje pse iz njihovih ograđenih prostorija napolju. Ljudi su bili u panici, napuštali su automobile. Bila sam tako uplašena – kaže ona.
Ova 25-godišnjakinja je redovno razgovarala sa svojom majkom koja živi u Moskvi. Ali u tim razgovorima, pa čak i nakon slanja video zapisa iz svog jako bombardovanog rodnog grada, Oleksandra ne uspijeva uvjeriti svoju majku u kakvoj se opasnosti nalazi.
– Nisam htjela da uplašim roditelje, ali sam počela direktno da im govorim da civili i djeca ginu – kaže ona za BBC.
– Ali iako su zabrinuti za mene, i dalje kažu da se to vjerovatno dešava samo slučajno, da ruska vojska nikada ne bi gađala civile. Da su Ukrajinci ti koji ubijaju svoj narod – dodaje Oleksandra.
Uobičajeno je da Ukrajinci imaju porodicu preko granice u Rusiji. Ali za neke, kao što je Oleksandra, njihovi ruski rođaci imaju suprotno shvatanje sukoba. Ona vjeruje da je to u pričama koje pričaju strogo kontrolirani ruski mediji.
Oleksandra kaže da njena majka samo ponavlja priče onoga što čuje na ruskim državnim TV kanalima.
– Zaista me je bilo strah kada je moja mama tačno citirala rusku TV. Oni samo ispiraju mozak ljudima. I ljudi im vjeruju – kaže Oleksandra.
– Moji roditelji razumiju da se ovdje dešava neka vojna akcija. Ali kažu: ‘Rusi su došli da vas oslobode. Neće ništa upropastiti, neće vas dirati. Gađaju samo vojne baze’. –