Oglašavanje ezana u Banjoj Luci je zbog živih koji su ostali u njoj, a i zbog prognanih koji su protjerani iz nje jer ih zov ezana iz zavičaja smiruje i objedinjuje, ali i zbog mrtvih koje praznina, tišina i izostavljanje ezana uznemirava, poručio je novoimenovani banjalučki muftija Nusret ef. Abdibegović, koji je u tom svojstvu, održao svoju prvu hutbu pod nazivom “Banjalučki džemat“, javlja Anadolu Agency (AA).
Poručio je kako je ezan jedan od simbola islama i učenje ezana ima za cilj oglasiti nastanak namaskog vremena i poziv na zajednički ibadet u džematu.
“Ojačati džemat, harmonizirati odnose u njemu, znači zaustaviti njegovo runiranje i njegovo osipanje. Ako se organiziramo i razvijemo džemat i džematske aktivnosti nećemo iznevjeriti preuzeti emanet koji nam je povjeren”, naveo je efendija Abdibegović.
Istakao je da je ovo njegovo moje prvo obraćanje u svojstvu banjalučkog muftije.
“Čast mi je služiti u Banjoj Luci, odnosno biti u gradu koji je nastao, razvijao se, gradio i izgrađivao na ljubavi, toleranciji, suživotu, uvažavanjem i poštivanjem drugog i drugačijeg. Svjestan sam da su temelji njegove egzistencije satkani na učenju i vjeri u Jednog Boga. To je grad bogate povijesti i tradicije. Poznat po velikom broju uglednika, prvaka, učenih i pobožnih alima, darežljivih vakifa, čestitih porodica i pojedinaca. Grad je bio prepoznatljiv po značajnom broju prestižnih muslimanskih (vjerskih) i bošnjačkih ustanova i institucija. Zato je Banja Luka grad koji se voli. Nije šala, šeher Banja Luka”, naglasio je efendija Abdibegović.Istakao je zna da je taj grad uplakan i da mu je učinjena velika nepravda, nasilje i zulum.
“Zato ona nije sama u svojoj tuzi i boli. Banja Luka je u povijesti prolazila kroz teške faze i iskušenja, kao što su ratovi, zemljotresi, te posljednje nasilno rušenje vjerskih objekata i progon velikog broja njenih Bošnjaka i drugih žitelja Banje Luke. Banja Luka se svaki put iznova obnavljala sa velikom ljubavlju, jer nikada nije prestala da se voli. To je bosanskohercegovački grad od velike važnosti i značaja. Sunnet je voljeti svoj grad i zavičaj. Danas je teško ustanoviti, a pogotovo potvrditi ko ga više voli: oni koji su ostali u njemu da žive, oni koji su protjerani i prognani iz njega ili oni koji su umrli od bola za njim i pokopani u njemu. Njihova zajednička nit je da su svi bili u patnji i tuzi, žalosni i uplakani za svojim gradom i zavičajom”, kazao je efendija Abdibegović.