Knjiga “Duh bosanskog ćilima“ u kojoj je autorica Amila Smajović na 410 stranica analizirala likovne i komunikološke vrijednosti bosanskog ćilima, prva je knjiga koja studiozno proučava bosanski ćilim koji je vrijedan segment bh. baštine.
-Osnovna karakteristika bosanskog ćilima, govoreći likovnim jezikom je geometrijski stil. Stoga sam se bavila porijeklom geometrijskog stila i geometrijskih motiva na tlu Bosne i Hercegovine i njihove pojave na bosanskom ćilimu – kazala je u razgovoru za Fenu autorica knjige, inače doktorica komunikoloških nauka i vizuelna umjetnica.
Smajović ističe da je za potrebe nastanka ove značajne studije obradila više od 40 geometrijskih motiva sa bosanskog ćilima i preko 350 njihovih varijanti, zatim napravila komparaciju sa istim motivima iz doba Neolita motivima koji se nalaze u različitim kulturama i na različitim geografskim područjima.
– U knjizi se nalaze crteži istraženih motiva i njihove varijacije, kao i kompozicije motiva odnosno mustre ćilima. Istražila sam više od 35 različitih mustri bosanskih ćilima i pronašla preko osamdeset varijanti – kazala je Smajović.
Ideja za naslov knjige “Duh bosanskog ćilima“ potekla je od urednika, rahmetli Hadžema Hajdarevića.
Smajović nudi jedan potpuno novi pristup analizi bosanskog ćilima, naglasivši njegove duhovne vrijednosti. Upravo joj je likovna analiza pomogla da u kompoziciji motiva na tradicionalnim bosanskim ćilimima otkrije prisustvo zlatnog reza koji je karakterističan za univerzalnu odnosno duhovnu geometriju. Ovo otkriće otvorilo je niz pitanja o ulozi ćilima, njegovoj primarnoj svrsi i duhovnim porukama.
Smajović ističe da se u studiji bavila prevashodno tradicionalnim bosanskim ćilimima koji pripadaju tradicionalnoj umjetnosti i koji su nosioci određenih duhovnih poruka, a ne ćilimima koji su tkani po kućama i pripadaju folklornoj umjetnosti.
Knjga je plod istraživanja bosanskog ćilima koji je autorica započela prije 28 godina. U knjizi je koristila dijelove iz doktorske disertacije “Komunikacijski simboli-studija slučaja bosanski ćilim“ koju je odbranila 2018 godine.
-Priča o bosanskom ćilimu je veliko istraživačko vrelo koja vam svaki put otkrije nešto novo. Na rukopisu sam radila skoro tri godine, dosta vremena sam posvetila iscrtavanju motiva i dizajnu knjige na čemu su radile Meliha Teparić i Vanesa Prodanović-Durmišević. U knjizi sam koristila bosanske ćilime iz Kataloga banovinske tkaonice ćilima, zatim ćilime iz kolekcije Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine i ćilime iz privatnih kolekcija koje je fotografisao Almin Zrno – istakla je.
Govoreći o podacima do kojih je došla istražujući, Smajović kaže da se bosanski ćilim izrađuje od materijala koji imaju vijek upotrebe, otprilike 100 do 150 godina te da je je teško utvrditi historijsku analizu na osnovu artefakata. Najstariji tkani proizvodi su gunjevi, ponjave, i polućilimici. Ćilimi pod nazivom karpeti ili polućilimci spominju se prvi put u XII vijeku i to u spisima koji se nalaze u dubrovačkom arhivu.
Kada je riječ o specifičnostima bosanskog ćilima, pojašnjava da je osnovna karakteristika bosanskih ćilima geometrijski stil. Navodi da su na ove prostore, posebno u doba Osmanlija donesene različite orijentalne mustre krivolinijskog stila te da su Bosanci odabrali i zadržali samo one s jasnim i oštrim i jednostavnim geometrijskim oblicima koji su se koristili u dalekoj prošlosti
Kada je riječ o specifičnostima bosanskog ćilima, pojašnjava da je osnovna karakteristika bosanskih ćilima geometrijski stil. Navodi da su na ove prostore, posebno u doba Osmanlija donesene različite orijentalne mustre krivolinijskog stila te da su Bosanci odabrali i zadržali samo one s jasnim i oštrim i jednostavnim geometrijskim oblicima koji su se koristili u dalekoj prošlosti.
Zlatno doba za bosanski ćilim, kako navodi autorica, može se smatrati dolazak austrougarske monarhije na ove prostore koja je pokrenula organizovanu proizvodnju bosanskih ćilima i oformila prvu Tkaonicu ćilima 1888 godine. Austrougarska vlast je smijenila osmansku vlast koja je upravljala Bosnom skoro 500 godina i ostavila duboki trag u bosanskoj kulturi. Tako su zatekli obilje tkanih ćilima na bosanskoj teritoriji, razvijene tkalačke centre i izuzetno vješte tkalje.
-Novoosnovana Tkaonica ćilima započela je prikupljanje ćilima na terenu i iscrtavanje mustri što je navelo da naprave prvi katalog bosanskih ćilima. Tkaonica je izlagala na skoro svim svjetskim sajmovima na kojima je dobijala prestižne nagrade. Do ‘pada’ u razvoju i proizvodnji bosanskog tradicionalnog ćilima dolazi uvođenjem mašinske proizvodnje ćilima u Tkaonici i zatvaranjem pogona ručnog tkanja 1973 godine, a od 1975. godine izrada bosanskih ćilima se odvija po kućama – navodi Smajović.
Moglo bi se reći, smatra ona, da je pad u proizvodnji kvalitetnih bosanskih ćilima krenuo prije skoro pedeset godina, a da se ovaj proces ubrzao nakon 1995. godine i ratnih razaranja.
-Sela koja su bili nosioci tradicije izrade bosanskih ćilima su razorena, stanovništvo raseljeno tako da smo mi ostali bez generacija i generacija mladih tkalja koje su ovaj zanat učile uz svoje majke, nane i bake. Većina tkalja danas su u poodmakloj životnoj dobi i nisu radno sposobne, nemamo zainteresirane mlade tkalje za izučavanje ovog zanata, ali i ne postoji ni interes na tržištu. Danas se bosanski ćilimi izrađuju u nekoliko udruženja i u nekoliko domaćinstava i moram da izrazim svoju zabrinutost da bosanski ćilim nestaje sa ovih prostora – upozorila je Smajović.
Pitanje očuvanja bosanskog ćilima, odnosno njegove izrade, smatra ona, treba biti briga države i resornih ministarstava, a očuvanje tehnike tkanja treba da bude strateški interes.
-Da bi se tehnike tkanja naučile kao zanatska vještina i da bi se neko opredijelio da izučava izradu bosanskih ćilima sigurno mora biti ekonomski stimulisan. Bosanski ćilim treba da bude brendiran i zaštićen kao dragocjena kulturna baština, a tehnike tkanja kao dragocjeni zanat u čijem očuvanju treba da skrbi država. Zbog svega navedenog, smatram da je knjiga ‘Duh bosanskog ćilima’ izuzetno dragocjena jer potencijalno može da produži život bosanskog ćilima i educira nove generacije koje dolaze o ovom značajnom segmentu kulturne baštine – podvukla je razgovoru za Fenu Amila Smajović.
Knjiga o bosanskom ćilimu, čiju naslovinicu i dizajn je uradila Vanesa Prodanović-Durmišević, spremna je za štampu i autorica se nada da će ugledati svjetlo dana do kraja ljeta.