Piše: Ćamil DURAKOVIĆ
U nedjelju je dan odluke. Da li ćete glasati za one koji žive i dijele sudbinu Bošnjaka-povratnika ili one koji su tu samo zbog fotelja, paušala i funkcija.
Danas, kada na ulicama Banja Luke ‘duge cijevi’ služe da zastraše one koji su protiv režima, mi koji smo preživjeli genocid, stojimo uspravni i hrabri. Ovo nije više borba za funkciju, ovo je borba između toga hoćemo li imati ljude spremne da daju svoje srce za bolje sutra generacija koje dolaze.
Mogao sam izabrati mnogo lakši put od puta ‘nezavisne kandidature’. Mogao sam biti stranački funkcioner, mogao sam otići daleko – biti ambasador ili jednostavno otići – raditi u Americi… opcija je bilo, ali sam znao da ne mogu tek tako prepustiti sudbinu ove zemlje drugima.
Sedmog oktobra sam na listiću jer želim znati da sam učinio sve što sam mogao kao neko ko je vodio Srebrenicu i ko još uvijek raditi za narod. Od vas ne tražim da uradite ništa za mene, već da samo slušate svoje srce i osjećaj. Ja nikada nisam slagao, nikad nisam prevario, nikada nisam ostavio svoj narod.
Preživio sam da bih se mogao boriti. Moj izbor nije pognuta glava, moj izbor nije izgubljena bitka. Moj izbor je sloboda. Bez molbe za uslugu, nikome dužan, kao ni vi, u nedjelju izlazim na izbore.
Molim za Vašu podršku kako bih mogao promijeniti stanje u kojem se moj narod i moja država nalaze. To radimo u srcu režima, tamo gdje sjede oni koji stoje iza genocida, ali i pljačke i kriminala. Iz Banje Luke kreću promjene. Na nama je da izaberemo da li u tim promjenama učestvujemo ili ćemo opet ostati na margini. Naš izbor je sloboda. Naša snaga leži u našem znanju, našoj hrabrosti. Naš dan dolazi.
