Piše: Edin IKANOVIĆ
Ove nedjelje izlazim na izbore. Kao i svake do sada. Sjećam se 2012. kada sam radio na kampanji “Glasaću za Srebrenicu” i “Glasaću za Bratunac”.
Srcem smo radili. Napravili smo rezultate. Nije se gledalo ko je koja stranka, radili smo za pobjedu. Odrastao sam od izbora do izbora. 2014. godine sam bio dijelom inicijative “Prvi mart”, kao tehničko lice sam radio na pregovorima za “Domovinu”.
Sjećam se kada sam s Nedimom, Almirom, Emirom, pripremao tekst koji su stranke trebale potpisati. Uspjeli smo ih nagovoriti. Onda 2016. potpuni raskol, sukobi i interesi oko Srebrenice donijeli su nam težak poraz. Kroz godine sam sve više učio. Saznao sam mnoge stvari o ljudskim pravima, mehanizmima zaštite, državi, izbornom sistemu.
Pored toga, borio sam se onim bitkama koje bije svaki prosječan čovjek – svaki običan građanin ove zemlje. Došao sam do posla, uspio sam podići porodicu. Danas sam sretan čovjek. Mogu bez politike. Ona ne oblikuje moju platu, karijeru, moj napredak u obrazovanju. Ali imam tu neku tačku u sebi, koja me tjera da radim. U nedjelju izlazim na izbore. Glasam za Ćamila. Ne znam šta će se dogoditi, ko će dobiti, ko će kalkulisati. Znam da ću biti miran, jer sam birao srcem i razumom. Moj izbor je sloboda.