Pandemija koronavirusa je pokazala (ne)moć globalizacije, uobičajena je teza posljednjih mjeseci. Kako se to desilo obrazložila je vanredna profesorica na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Valida Repovac-Nikšić. Osvrnula se i na moguću postpandemijsku sliku svijeta.
Globalizacija je stvorila stvarnost u kojoj su ljudi nikada povezaniji i ovisniji jedni o drugima. Ono što se dešava u jednom dijelu svijeta utječe na ostatak svijeta. Mali je broj političara, posebno biznismena i intelektualaca, koji nisu radili na tome da svijet bude globalno selo, a isključivo ukazujući na sve njegove blagodati.
Nevolje globalizacije, prije svega veliki socijalni jaz, su (ne)namjerno prešućivane, zanemarivane i/ili zaboravljane.
Do 2008. godine po izbijanju recesije globalno selo je živjelo svoje najbolje dane. Tada je dobilo snažan udarac, ali uspjelo se održati i oporaviti. Taman kada je izgledalo da je globalizirani svijet vratio svoj stari sjaj desila se pandemija koronavirusa.
Okretanje samom sebi
Izgledno je da razmjere pandemije ne bi bile kolike jesu i kakve jesu da se nisu desile u globalizacijskim okolnostima. Profesorica Repovac-Nikšić je u izjavi za Klix.ba napomenula da se savremena globalizacija dešava od 70-ih godina prošlog vijeka i da je dominantno utemeljena na neoliberalnom kapitalizmu.
Ukazala je na to da se i prije dešavalo da se države u globalizaciji zatvaraju u nacionalne okvire. To se upravo desilo nedugo po izbijanju pandemije – države su se isključivo okrenule svojim interesima i potrebama.
“Postoje periodi zatvaranja – pojavi se globalizacija, a onda usljedi zatvaranje u državne, nacionalne granice”, istakla je i dodala da je globalizacija posljedica razvoja nauke i tehnologije.
Podsjetila je da korijeni globalizacije sežu do 19. stoljeća, kako je kazala, s procvatom putovanja i kolonijalizma. Ocijenila je da je globalizacija svoj vrhunac doživjela u savremenosti.
“Pandemija je bila jedan od mogućih rizika globalizacije”
Prema riječima Repovac-Nikšić, ipak su pojedinci ukazivali na rizike ovog procesa izdvojivši neke njegove pozitivnosti – povezanost i dostupnost informacija.
“Bez obzira na to u koliko razvijenoj državi živite imate mogućnost da pratite trendove i tokove u svijetu. Ako ništa, da ste pasivni posmatrač”, dodala je.
Onda se osvrnula na rizike.
“Kada predajem svojim studentima, kao jedan od rizika navodim upravo pandemiju. Prije toga smo imali ekonomsku krizu. Postoje degradiranje okoliša, klimatske promjene, terorizam… Globalizacija je omogućila migracije koje nisu trajne, već privremene radi posla, turizma i iz drugih razloga. To je omogućilo da se virus proširi u nekoliko sedmica u svaki kutak svijeta”, objasnila je.
Nejednakost još uočljivija
Repovac-Nikšić je ocijenila da je posvećivanje država samim sebi u pomenutim situacijama, kako je rekla, odbrambeni mehanizam.
“To postoji bez obzira na to što se govori o nekoj globalnoj borbi protiv koronavirusa. Globalna borba postoji, ali jedna od posljedica globalizacije je ekonomska nepravda i nejednakost. Ona je donijela ogroman jaz između malog broja najbogatijih i velikog broja onih koji žive na granici siromaštva ili su u siromaštvu”, potcrtala je.
Različite reakcije država na pandemiju je istakla kao primjer velike nejednakosti koja je posljedica globalizacije.
“Vidimo kako djeluju moćnije zemlje i vidimo situaciju u zemljama koje nisu razvijene, obilježene siromaštvom. Takva je i naša država. Vidite da smo getoizirani u smislu ne samo naše mogućnosti da nabavimo vakcine, nego i spremnosti Evropske unije kojoj težimo, međunarodnih organizacija i institucija da nam pomognu da nabavimo vakcine”, objasnila je Repovac-Nikšić.
Ponovila je da se kroz historiju dešavaju valovi otvaranja i povezivanja država, kao i valovi zatvaranja kroz protekcionisitičke politike.
I ranije spomenutu recesiju iz 2008. godine je izdvojila kao primjer kako su se razvijene države brže oporavljale od krize. Naglasila je da je to slučaj i kod pandemije.
“Čudne sile neoliberalnog sistema” i “komunistička prijetnja”
Posebno je komentarisala Kinu u kojoj postoje pozitivni ekonomski procesi uprkos planetarnoj krizi. Govorila je i o iznimno dobrom poslovanju pojedinih kompanija.
“Paradoksalno je da zemlja u kojoj se virus pojavio, a čitamo, u posljednjih nekoliko mjeseci bilježi rast. To je zaista paradoksalno. To su čudne sile neoliberalnog sistema koji ide ruku pod ruku s globalizacijom dovodeći najranjivije u još težu porodicu, a bogate unapređuje. Primjer je i kompanija Amazon koja je profitirala, kao i mnoge druge korporacije. Farmaceutske koporacije će profitirati. Bojim se da će rezultati ove krize biti poput onih iz prethodne krize iz 2008. godine”, smatra.
Ne očekuje da će na aktuelnu krizu biti globalni odgovor koji će biti u korist većine ljudi. Obrazložila je zašto tako misli.
“Uvijek se desi, kao npr. u Sjedinjenim Američkim Državama gdje je pokret predvodio Bernie Sanders (op. a. isktaknuti ljevičarski političar Demokratske stranke), a koji je govorio o jednakosti u pristupu zdravstvu, školstvu, klimatskim promjenama. Onda se oni proglašavaju socijalistima i predstavljaju se kao komunistička prijetnja. Zato sam vrlo skeptična. Nije da odgovor ne postoji, ali nisam sigurna koliko on može biti dominantan i da li može pobijediti sile totalno dereguliranog tržišta, koje pogoduju samo profitu”, izjavila je.
Da li će sve biti po starom poslije pandemije?
Profesorica Repovac-Nikšić je govorila o tome da li je moguće da globalizirani postpandemijski svijet bude bolji. Pa je tako Međunarodni monetarni fond (MMF) poručio da države moraju razmotriti oporezivanje bogatih kako bi mogle otplaćivati svoje dugove.
Osnivač i predsjednik Svjetskog ekonomskog foruma (WEF) Klaus Schwab je pozvao na preispitivanje kapitalizama kakav je on sada – neoliberalan. Brojni drugi su upozorili da je pandemija pokazala da postojeći globalni poredak u kojem sve počinje i završava s novcem više nije održiv.
Također ne očekuje da će ovi pozivi dobiti pozitivan odgovor od onih koji odlučuju.
“Imala sam neke nade i dosta sam radila na tome s kolegicama i kolegama da vidimo koje bi politike možda mogle prevladati i nametnuti se kao neka neophodnost u nekom periodu. Imajući u vidu politička dešavanja, otpore – konkretno ideji da se više oporezuju oni koji najviše zarađuju – i imajući u vidu da postoji ekonomski rast u zemlji u kojoj je problem počeo (op. a. Kina), rast multinacionalnih kompanija i iskustvo krize iz 2008. pomogli su samo bankama i kompanijama, ali ne i običnom čovjeku”, napomenula je.
Potcrtala je da je poprilično skeptična u vezi s tim da će se iskoristiti prilika da se u svijetu poslije pandemije gradi solidarnije društvo i društvo u kojem će se voditi više brige o drugim živim bićima i životnim sredinama – svemu onome što čini planetu.
Profesorica Valida Repovac-Nikšić ne isključuje to da promjene budu samo djelimične na ograničenom prostoru.