Koliko često vam se desilo kada nešto kupujete, ili jednostavno odete na kafu na računu vidite iznos, a ispod njega dodane poreze i u totalu neku cifru koju najradije ne biste da platite, ali država hoće svoje…
Kada je prije nekoliko mjeseci krenulo plaćanje RTV takse preko računa za električnu energiju, veliki broj ljudi se usprotivio i tražio način da preko uplatnice uplaćuje električnu energiju, a da izbjegne RTV taksu, pod izgovorom da TV i ne koristi, ne želeći plaćati dodatnih 7 KM mjesečno, za nešto za šta smatraju da ne radi u njihovom interesu.
E pa, šta kada biste mogli da ne plaćate sve ono što mislite da nije u vašem interesu? Šta, recimo, kada biste mogli da ne plaćate ni državi ono što ona zahtijeva od vas, ukoliko ne radi u vašem interesu.
Navest ćemo primjer:
Odete u supermarket da obavite mjesečnu kupovinu, i recimo platite račun 150 KM. Stopa PDV-a na to vam je uračunata 17%.
PDV računamo ovako:
150 KM x 17 / 100 = 25,50 KM
Ovo 25,5 KM jeste iznos koliko ste platili državi vaš odlazak u supermarket.
Ovo je dakle nešto što, recimo, mjesečno radite jednom, a gdje su svakodnevna trošenja novca na razne aktivnosti? Da na primjer dnevno jedete jednom dok ste na poslu u iznosu od 5 KM, popijete dvije kafe, to je još 4 KM, možda ispušite kutiju cigareta 5 KM i kada krenete kući kupite hljeb, mlijeko i neko voće u iznosu oko 5 KM. Ostalo ništa vam ne treba jer ste obavili gore navedenu mjesečnu kupovinu, vi dnevno trošite 19 KM. (ako ste te sreće da radite i imate prosječnu platu u našoj zemlji pa možete te pare da potrošite dnevno).
Na tih 19 KM državi ste dali 3,23 KM. Ukoliko to pomnožimo sa 20 radnih dana u mjesecu, državi ste dali 64,60 KM mjesečno, pored onih 25,50. Ukoliko ostale dane mjeseca osim radnih kupite još samo hljeb dnevno, to je još 11 KM, gdje ste državi dali još 1.87. U totalu, to izađe 91,77 KM… Svaki mjesec… Godišnje izađe 1.101,24 KM!
Kada dodamo i račune koje plaćate: struju, vodu, plin, telefon, kablovsku, komunalno… Ukoliko uzmemo okvirno da su svi računi mjesečno 350 KM, tu ste dali državi već 59,50 KM. Godišnje ovo izađe 714 KM. Na onih 1,101,24 KM, to je ukupno 1,815 KM!
Mi smo računali samo za jednu odraslu osobu pokušavajući vam pojasniti kako taj sistem funkcioniše. A znamo da u svakoj porodici ima od dvije do šest osoba, pa gdje je plaćanje vrtića, dječije opreme, odjeće, obuće, školskog pribora…. nećemo dalje. Pa vi sada sračunajte koliko je to novca za državu samo iz vaše porodice.
“To je visoka cifra jer mi svaki dan plaćamo PDV i ne možemo ga izbjeći. Smatram da je ta stopa poreza visoka i mislim da će ona u narednih pet do deset godina ići više, a procjenjuje se 21% što je diskretno navedeno u reformskoj agendi. Tamo imate jednu rečenicu koja kaže ‘Ako se ove dosadašnje mjere ne pokažu kao efektivne u kontekstu reformi, moguće povećanje PDV-a’, a znamo da je sljedeća stopa povećanja PDV-a 21%”, rekao je za Index.ba Admir Čavalić, ekonomski stručnjak.
I dok se nadamo da povećanje PDV-a, ako je neizbježno, bar neće uslijediti u skorije vrijeme još uvijek razmišljamo šta bismo uradili sa onim iznosom gore koji nam država uzima godišnje. Za iznos od 1,815 KM koji smo gore sračunali mogli biste da odete na lijep godišnji odmor i još da uštedite.
Mogli biste da sebi promijenite neki komad namještaja, štedite za bolje obrazovanje djece, ma uradite šta god vam je volja… ali nećete. A znate li zašto? Zato što oni iz javnog sektora moraju da idu na ljetovanja i odmore sa svojim porodicama od para koje ste vi izdvajali za njih.
“Svako radno mjesto u javnom sektoru negira jedno radno mjesto u realnom sektoru, što znači da za svako radno mjesto koje je otvoreno u javnom sektoru, izgubili smo jedno mjesto u realnom sektoru. Ima ona: ‘Sve što se uradi u javnom sektoru, realni sektor to može da uradi duplo bolje, za duplo manje para’. Zbog toga naprednije zemlje imaju praksu da ulaze sve više u privatna – javna partnerstva i sve što može da radi realni sektor, na primjer šalterski poslovi, raspiše se javni tender i daju to u ruke realnom sektoru i oni to rade sa duplo manje troška i uz duplo bolju kvalitetu”, rekao je za Index.ba, Admir Čavalić.
Je li nekome sada pada na pamet šalter sala kod nas, gdje kada dođete pitate se nekoliko puta da li poznajete gospođu iza šaltera, šta ste joj uradili i zašto je na vas ljuta? Sa druge strane, kada uđete u lokalnu prodavnicu, ona radnica samo što se sa vama ne izljubi, kao da ne stoji osam sati na nogama sa loše ugrijanom prostorijom, jednim slobodnim danom u petnaest dana i tri puta manjom platom od te šalterske službenice kojoj ste između ostaloga i vi platili da sjedi na tom radnom mjestu i uživa sve pogodnosti državnog službenika?
Da vam još malo približimo:
Prihodi od indirektnih poreza u jedanaest mjeseci 2017. godine iznosili su 6 milijardi i 477 miliona KM.
“Najveći iznos koji prikupimo po osnovu prihoda su prihodi od PDV-a i to čini 70 posto prihoda koje prikupi ova Uprava”, rekao je Ratko Kovačević, portparol Uprave za indirektno oporezivanje BiH u jesen prošle godine.
Jedno je sigurno, izbjeći to plaćanje ne možete. Iako se nekada pitate šta država daje vama, a šta vi državi, možda biste se našli na balansu, ali to i nije tako.
Iako se izdvaja i više nego dovoljno, pola od tog novca država mora dati na dugove, jer nas je dovela u dužničko ropstvo uzimajući raznorazne kredite, zadužila i onu nerođenu djecu koja će isto ovako plaćati, ako ne i više nego mi danas. Tu već nastaje problem, kada se to rasporedi, sada više nema dovoljno novca… Ostala polovina para se rasporedi na administraciju, a od ostatka se rasporedi na socijalna davanja. Kako se to isplaćuje najbolje nam govori činjenica da u Bosni i Hercegovini mjesečno bar jednom imamo proteste neke od socijalnih kategorija koje traže svoja prava koja su im trebala biti zagarantovana ovim našim plaćanjima. Sutra, kada i vi budete penzioner, iako ste cijeli život davali novac da imate sigurnu penziju i koliko – toliko normalan život, dostojan čovjeka, imati ćete one ostatke nakon što se daju svima koji su preći od vas.
Ako se vlasti pitaju zašto im mladi odlaze iz zemlje, neka sami naprave računicu. Šta mi dajemo državi, a šta država daje nama?
(Merima Druškić)