U posljednjih mjesec dana predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić dva puta je izašao iz zone političkog komfora. Prvo je pristojno prekinuo intervju sa novinarom koji otvoreno negira genocid i ne priznaje presude međunarodnih sudova, a što bi u konačnici trebali činiti svi.
Potom je u Crnoj Gori diplomate javno upozorio da na zatvorenim sastancima ne relativiziraju genocid u BiH tako što tvrde da su “svi počinili genocid”.
Zanimljivo je što Komšić radi upravo ono što je odavno morao raditi svaki bošnjački političar. Umjesto da postupaju poput Komšića, bošnjački političari ucviljeno insistiraju na poštivanju “Inzkovog zakona”, i to deklarativno, bez konkretnog stava i povlačenja crvene linije elementarnog dostojanstva. Danas kada se širom hercegovačkih stadiona viori ratni zločinac Slobodan Praljak i kada nam sve jaše fašizam sužava okvir za djelovanje odgovori su sve blaži i bezličniji!
Komšić se izložio i pohvalama ali i kritikama zbog jasnog ljudskog stava o genocidu. Njegov stav tumači se i doima kao incident, ali bi zapravo trebao normalno ponašanje svakoga kome je stalo do demokratskog društva. Isto kao što se ne bi smjelo pregovarati o ljudskim pravima u Ustavu i izbornom sistemu, tako nema ni pregovora o historijskim činjenicama, naročito jer žrtve tih zločina još uvijek pate.
U osnovi Komšić čini ono što bi bošnjački političar morali, a neće. Umjesto toga razmišljaju o tome šta će stranci reći, ili šta će reći nastavljači zločinačkih politika i ideologija u BiH i susjedstvu. No, čini se da su bošnjački političari jedva čekali nekoga ko će biti dosljedniji od njih u temeljnim državnim principima dok su oni zauzeti vječnim koalicionim akrobacijama.
Pitanje je samo dokad će bošnjačka elita generacijske probleme gurati u ruke stranim i domaćim podizvođačima a preko svojih medija Komšića označavati kao faktor koji narušava etnički balans i nepopuštanjem pred strancima tobože uvodi državu u svađe.
Bošnjačka elita, ne naučivsi lekciju iz rata i nakon 2006., još uvijek čeka da joj Biden pokloni državu za Novu godinu. Komšić, poučen iskustvom fronta, vjerovatno zna da ti i neprijatelji i politički protivnici daju samo ono za šta se sam izboriš.
Nije li upravo za to Komšić neželjeni gost za stolom gdje se pregovara oko izmjenama Izbornog zakona BiH sa međunarodnim zvaničnicima, jer je previše istine u onome o čemu govori, piše „Patria“.