Sjajni džudista Željezničara mogao je vrlo lako izbjeći učešće u ratnim dejstvima. Imao je alibi kakav niko nije. No, svi koji su ga znali, kažu da Vinko nije bio tip koji je od nečega bježao.

Umjesto Barcelone, neposredno pred polazak olimpijskog tima Bosne i Hercegovine na Igre 1992. godine, Šamarlić je odabrao bitku na Hrasnom brdu, gdje je poginuo.

O životu i pogibiji Vinka Šamarlića mogao bi se napisati jedna dobar bestseller ili film, koji bi sasvim sigurno “pokupio” brojne nagrade.

Vinko je život izgubio prilazeći sa spuštenom puškom ranjenom agresorskm vojniku, a metak kojim ga je pogodio ispod lijevog pazuha bio je koban za Šamarlića.

– Pripadnik specijalne jedinice MUP-a BiH, džudista, poluteška i teška, jučer poginuo, bitka odsudna. Vinko Šamarlić vodio je mnoge borbe, bacao mnoge protivnike, zaradio silne titule. Bio je višestruki juniorski i seniorski prvak Jugoslavije, dok još nije bila bivša. Prije dvije godine osvojio veliki A internacionalni turnir u Istanbulu. Za jučerašnju borbu se nije posebno pripremao. Nije se nadao zahvatu iz potaje. Nažalost, smrt nikada ne pobjeđuje na poene. Ipon, to je uvijek kraj borbe, ma koliku ti razliku u poenima do tada imao. Neravnopravna borba između smrti i Šamarlića završena je iponom u korist domaćina. A smrt nam je ovih dana svima domaćin. Takmičimo se na njenom terenu i po njenim pravilima. Vinko Šamarlić bio je u punoj ljudskoj i takmičarskoj zrelosti, 28 godina. Imao je čedo od dvije godine, silne drugove i prijatelje. Znao je razlikovati zagrljaj od zahvata. Znao je s kim i uz koga valja stati. I tu bi ovoj tužnoj priči bio kraj da se odmah ne nametne pitanje, zašto ovoliko pažnje nismo posvetili svim poginulim. Odgovor je jednostavan: Vinko Šamarlić je olimpijac, bio je evidentni olimpijski kandidat, bio je izabran, bio je jedan od devet. Uzalud je njegov prijatelj, njegov trener i sportski funkcioner Brane Crnogorac govorio: ‘Pazi se’. Vinko je valjda čuo: ‘Bori se’. Borio se i poginuo. Pod istom onom zastavom pod kojom je trebalo da izađe na tatami najljepšeg grada Katalonije. Vinko, nažalost, o nečemu nije vodio računa. Ma koliko bilo značajno da se ljiljani rascvjetaju na Zlatištu i Mojmilu, na Hreši i Borijama, na Žuči i Poljinama, da je isto tako značajno da se plava zastava sa zlatnim ljiljanima zavijori pred olimpijskim borilištima kao što se razvila na jarbolima pred Ujedinjenim nacijama. Vinko Šamarlić više se neće pojaviti u svom domu, u svojoj jedinici. Njegov olimpijski let je otkazan. Za mene lično, a nadam se i za cjelokupnu našu sportsku javnost, ovaj plemeniti borac jeste učesnik olimpijskih igara. Očekujemo da će njegovo ime biti ravnopravno u budućoj olimpijskoj spomenici BiH i da će se, barem, na njegovom grobu zavijoriti zastava sa pet olimpijskih krugova – kazao je u junu 1992. godine pokojni Budo Vukobrat u vijestima.

Vinko Šamarlić rođen je 8. marta 1964. godine. Nakon završene osnovne škole u Zavidovićima dolazi u Sarajevo gdje pohađa Srednju policijsku školu. Po završetku škole prvo se zapošljava kao policajac, da bi 1985. godine došao u Specijalnu jedinicu gdje postaje komandir borbene jedinice sa činom kapetana. Paralelno sa ovim aktivnostima Vinko Šamrlić bio je istaknuti džudista sarajevskog džudo kluba Željezničar. Osvojio je brojne medalje te je postao reprezentativac BiH.

Šamarlić je posthumno odlikovan i “Zlatnom policijskom zvijezdom”, “Medaljom za hrabrost” i “Ordenom zlatnog grba sa mačevima”.

U čas pokojnog Vinka jedna ulica u sarajevskom naselju Ilidža nosi njegovo ime, a svake godine u spomen na njega u Sarajevu se održava Memorijalni internacionalni judo turnir.