Vratolomije pravosuđa neko zaustaviti poručuje pravni stručnjak dr.sc. Enver Išerić, uz pitanje:”Ima li neko da to uradi?”. Išerić se, naime, osvrnuo na početak suđenja u predmetu “Dobrovoljačka”, te šokantnih navode koji su izneseni u Sudu Bosne i Hercegovine.
“Zamislimo situaciju, kada mi iz Bosne i Hercegovine, posmatramo da je neku državu, na primjer Ukrajinu, napala neka druga, vojno daleko moćnija, država, u ovom slučaju Rusija. I ta država, nekim čudom i neviđenom hrabrošću njenih sinova, uspije da se odbrani i oslobodi od agresorske okupacije. Nakon toga, što nije isključeno, obrazuje se međunarodni krivični sud za ratne zločine počinjene u Ukrajini. I taj Međunarodni sud utvrdi da za neka lica, za koja se sumnjalo da su počinila ratne zločine nad okupatorom- Rusima, ne postoji osnov za vođenje istrage i podizanje optužnice”, navodi Išerić.
Ukrajina, nakon okončanja rata, obnovi svoju infrastrukturu, uspostavi i stabilizira svoje institucije, a među njima i svoje pravosuđe, dodaje .
“I to njeno pravosuđe nakon dvadeset ili dvadeset pet godina počne procesuirati one svoje branioce, komandante, heroje i generale, a za koje je već međunarodni sud dao svoj stav, odnosno sud. Možemo li mi uopšte zamisliti to kao mogućnost u Ukrajini ili bilo kojoj državi na svijetu? Ne, ne možemo to zamisliti, niti je to uopšte moguće da se desi bilo gdje u svijetu. Osim u Bosni i Hercegovini”, kaže Išerić.
Ističe da samo naše pravosuđe procesuira naše generale koji su komandovali odabranom države i naše heroje koji se ničega pa ni smrti nisu bojali.
“I da farsa bude potpuna, tžzilac, kako prenose mediji, u optužnici tvrdi da predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, Alija Izerbegović, nije bio otet, odnosno zarobljen od agresorskih snaga i da agresor nije bio legitiman vojni cilj. Samo ove dvije činjenice bile su dovoljan razlog da odmah zasjeda Kolegij Tužilaštva Bosne i Hercegovine, Kolegij Suda Bosne i Hercegovine, Visoko sudsko i tuzilačko vijeće. U uređenim državama , bez obzira na podjelu vlasti na zakonodavnu, izvrsnu i sudsku i princip da se jedna vlast ne miješa u poslove druge, zasjedala bi i vlada i parlament, a šef države bi se obratio naciji. Tužilac, zbog tvrdnje da agresor nije bio legitimni vojni cilj, nikada više ne bi prekoračio prag pravosudnih institucija, osim kao lice koje je u sukobu sa zakonom. Ima li kraja vratolomiji pravosuđa?”, pita Išerić, te nastavlja:
Može li to neko zaustaviti? Kome odgovara pravosuđe na čijem je čelu do prije par godina bila osoba koji je otvoreni rušitelj države? Da li će međunarodna zajednica dovršiti započetu reformu pravosudnog sistema i u njemu ostaviti samo stručne i ustavu i zakonu pokorne kadrove?