Nenamjensko trošenje budžetskog novca u javnosti se percipira kao oblik korupcije. Upravo s ciljem ukazivanja na nenamjensko toršenje javnog novca su u BiH uspostavljeni državni i entitetski uredi za reviziju. Međutim, nerijetko se postavlja pitanje čemu oni uopće služe.
Naime, proteklih godina u velikom broju slučajeva ukazivali su na problem da se novac troši “od čibuka” odnosno prema nahođenju ministara, direktora, pomoćnika…, odnosno svih onih koji su ovlašteni da potpisuju račune. Međutim, njihovi izvještaji su uglavnom završavali tako da ih nadležni parlamenti prime k znanju i tu se gotovo sva priča završavala, barem što se tiče zvaničnih institucija.
ŠTA KAŽU BROJKE
Njihovi izvještaji su nastavljali svoj “život” u medijima. Međutim, iako su brojni nalazi uspijevali doći do javnosti putem medija, čak ni to nije nagnalo nadležna tužiteljstva da reaguju.
Stoga je Ured za reviziju FBiH odlučio da konkretnim brojkama pokaže da kantonalna tužilaštva ni najmanje “ne zarezuju” šta su to revizori otkrili. U brojkama to izgleda ovako: u periodu od 2016. do 2022. godine federalni revizori su kantonalnim tužilaštvima podnijeli 115 izvještaja o sumnjivom trošenju javnog novca. Do sada su tužilaštva u više od polovine slučajeva, tačnije 59 njih, već donijeli odluku o neprovođenju istrage, ili odluku da se radi o prekršaju, a ne krivičnom djelu. U 54 slučaja još nije donesena nikakva ružilačka odluka ili tužilaštva nisu o tome obavijestila revizore, iako se neki predmeti godinama “kisele” u ladicama. U samo jednom slučaju je zvanično pokrenuta istraga, a u jednom donesena konačna osuđujuća presuda.
Da li se radi o tome da tužilaštva ipak nisu nepristrasna, da li tužioci nisu sposobni za posao koji ima je povjeren, kako je moguće da je od 115 slučajeva nenamjenskog trošenja novca procesuiran samo jedan? Ovo su pitanja koja smo postavili glavnom federalnom revizoru Dževadu Nekiću.
– Ne bih o tome govorio na takav način. Međutim, simptomatično je da je u više od polovine slučajeva donesena odluka o neprovođenju istrage, a da je do sada procesuiran samo jedan predmet. Simptomatično je i to da za pojedine predmete koji su stari i više godina još nije donesena nikakva tužilačka odluka. Posebno je zabrinjavajuće velik broj odluka o neprovođenju istrage, ili odluka da se radi o prekršajima. Tačno je da se veliki broj predmeta može podvesti pod prekršaje. Međutim, ako se neki primjeri višekratno ponavljaju i ako zbog toga nastaje šteta po budžete, postoji zakonsko uporište da se takvi predmeti okarakterišu kao krivična djela. Uostalom, zašto tužilaštva, umjesto odluka o neprovođenju istrage ne pokrenu istragu, pa u toku tog procesa utvrde da li ima elemenata krivičnog djela ili ne, a ne da unaprijed odbacuju slučajeve, pta Nekić.
Federalni revizori su najviše predmeta u navedenom periodu dostavili Tužilaštvu KS, ukupno 36. Polovina ih je već odbačena odlukama o neprovođenju istrage. Za drugu polovinu još nisu donesene tužilačke odluke. Upravo zbog toga kontaktirali smo Tužilaštvo KS o pitali ih zašto nisu proveli istrage u “odbačenim” predmetima, nego su unaprijed utvrdili da ne postoje elementi krivičnog djela. Odgovor za sada nismo dobili, a čim nam pristigne, rado ćemo ga objaviti.
Prema broju zaprimljenih izvještaja slijede tužilaštva HNK (26 izvještaja, osam neprovođenja), TK (12 izvještaja, osam neprovođenja), ZDK (11 izvještaja, šest neprovođenja), Kanton 10 (osam izvještaja, pet neprovođenja), USK (osam izvještaja, četiri neprovođenja), SBK (sedam izvještaja, tri neprovođenja), ZHK (pet izvještaja, pet ne provođenja), te BPK i PoK (po jedan izvještaj, jedno neprovođenje).
SLUČAJ PRETIS
Jedan od zanimljivijih slučajeva navedenih u publikaciji Ureda za reviziju FBiH je pokušaj kontrole firme Pretis iz Sarajeva. O ovom neuspjelom pokušaju kontrole raspravljao je i Parlament FBiH, tačnije nadležna parlamentarna komisija.
Naime, federalni revizori su početkom 2020 godine, u skladu sa svojim planom, namjeravali provesti reviziju finansijskog poslovanja Pretisa. Međutim, od Pretisa nisu dobili sve tražene dokumente, uz obrazloženje da se radi o povjerljivim podacima. Stoga su se revizori obratili Tužilaštvu KS, podsjećajući da je bilo koje onemogučavanje provođenja revizorskog postupka krivično djelo. Osim toga, prema Zakonu o reviziji FBiH, nijedna institucija, ustanova niti javno preduzeće ne smije uskratiti bilo koji dokument revizorima, čak ni one koji nose oznaku povjerljivosti. Jedino što može biti uskraćeno je da se podaci iz takvih dokumenata ne smiju objavljivati u javnim revizorskim izvještajima.
Međutim, Tužilaštvo KS je procijenilo i donijelo odluku da se u ovom slučaju radi o prekršaju, te da nema elemenata krivičnog djela. Kazne se mogu kretati od 5.000 do 50.000 KM za pravno lice, te od 1.000 do 2.000 KM za odgovornu osobu. Tužilaštvo je ovu odluku donijelo u ekspresnom roku, u februaru 2020.
Krajem iste godine, nadležna parlamentarna komisija, a poslije i Zastupnički doma Partlamenta FBiH su usvojili zaključak kojim se Vladi FBiH nalaže da kazni nadležne u Pretisu zbog onemogućavanja provođenja revizije. Da li je i kako Vlada kaznila nadležne u Pretisu za sada nije poznato.
Međutim, zanimljiva je kvalifikacija koju je usvojila komisija, a kasnije prihvatio i Zastupnički dom, a to je da je “konstatovala da se radi o rušenju pravnog sistema i poretka, nepoštivanju procedura i zakonskih propisa, te da imamo na sceni jednu privatizaciju institucija i preduzeća koji su u vlasništvu Federacije BiH”.
Ono što je posebno opasno u ovom slučaju, a ta opasnost je dodatno otvorena odlukom Tužilaštva KS, je da se na osnovu ovog, kao i slučajeva uskraćivanja dokumentacije od Operatera za obnovljive izvore energije i Finansijsko informatičke agencije FBiH, revizori mogu dovesti u poziciju da ne obave više nijednu kontrolu. Šta sprječava nekog ministra, direktora… da svjesno ne dostavi traženu dokumentaciju iz koje se, recimo, može uočiti zloupotreba vrijedna stotine hiljada, ili milione maraka, a da za to plati kaznu od 1.000 ili 2.000 KM? Ko ne bi iskoristio ovakvu mogučnost? Dovoljno je da se pozove na odluku Tužilaštva KS.