Nekadašnji visoki predstavnik u BiH Wolfgang Petritsch odgovarajući za bosanske medije je ustvrdio kako za uvođenje sankcija Evropske unije Miloradu Dodiku treba jedinstven stav članica EU.
Dalje je rekao “stvari su sada mnogi komplikovanije. Iako se mnoge evropske zemlje zalažu za sankcije korumpiranim političarima (unutar i izvan EU-a), za ove sankcije potreban je jednoglasnost odnosno jedinstven stav. Autoritarni političari poput mađarskog premijera Viktora Orbana stavljaju veto na sve takve poteze protiv svojih političkih saveznika na Balkanu. Potrebno je identificirati druge načine i sredstva za sankcioniranje lokalnih političara, osobito onih koji krše Daytonski sporazum”.
Stvari stoje malo drugačije. Naime, u mandatu Catherine Ashton 21. marta 2011. godine je donesena odluka tadašnje Evropske komisije kojom se EU određuje za nametanje sankcija (kažnjavanje) osoba koje ugrožavaju, opstruiraju i ne provode Dejtonski mirovni sporazum na bilo koji način.
Tom odlukom je utvrđen i način kada i kako se evropske sankcije izriču i donose. Odluka o uvođenju sankcija (tzv. evropska crna lista) se donosi ne konsenzusom ili jedinstveno kako Petrisch kaže nego na način što je za njenu valjanost potrebno da glasa natpolovična većina članica EU, ali članica koje imaju kvalifikovanu većinu od 65 posto ukupnog stanovništva u EU.
Izricanje navodnog veta Orbana ili, pak, njemu sličnih kako to tvrdi Petrich nije niti razmatrano, a niti utvrđeno samom sadržinom odluke. Jasno je da ostvarenja oba kriterija za uvođenje EU sankcija podrazumijeva i ostvaruje se suglasnošću tzv. ‘velikih EU zemalja’ te da Orbanovo protivljenje odluci u slučaju ispunjenja ovih uslova je bez bilo kakvog utjecaja na izvršnost sankcija.
Bez obzira na Petrischevu vremešnost malo je vjerovati da se pogubio u slučaju BiH i da zbog poodavnog napuštanja funkcije visokog predstavnika je zaboravio silu akata koji su se događali u vremene provođenja Dejtona.
Prije ove današnje izjave Petrisch je upozoravao na ‘opasnosti’ od eventualnog bojkota Srba i Hrvata na izborima 2022. zbog nedonošenja Izbornog zakona koji bi udovoljavao željama HDZ-a BiH i strateškog mu partnera SNSD-a.
Ovakav scenarij koji je zloslutno izricao Petrisch nije ništa drugo nego prijetnja bosansko-građanskom političkom narativu koji dolazi iz probosanskog političkog određenja. Kada se današnja i gore izrečena izjava Petricha dovedu u analitičku koleraciju dalo bi se zaključiti da je njegovo djelovanje konspirativno lobističko, a moglo bi se i propitati da li je ono iz vlastitog uvjerenja pro-bono ili iz interesno lobističkog.
Malo dublje praćenje umirovljenog diplomate Petricha otkriva postojanje interesnih veza sa utjecajnim lobističkim kućama, a prije svega sa onom bivšeg premijera Britanije Tonyja Blaira. Nije tajna da lobističke usluge Blairove kuće transparentno koristi Kabinet i Vlada Aleksandra Vučića. Može biti da su ove usluge uz posredovanje sve prisutnog Milorada Dodika date i na korištenje HDZ-u Dragana Čovića i u realizaciji njegovih zahtjeva načina provođenja presude Ljubić i donošenja Izbornog zakona.
Ma koliko lobistički poslovi imali svoju legitimnost i legalnost i kada lobista zaobilazi i taji istinu u slučaju Petrisch to ne može biti pravilo iz jednostavne činjenice da se on nalazi, ako ništa, u moralnom konfliktu interesa.
Umirovljenik Petrisch je ipak bio visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH i to ga obavezuje. U Bosni za one koji ćoškare s istinom se kaže ‘ne valja lagit’.
Sankcije su predviđene i one će biti, a sada je do onih koji povredu Dejtona provode i nezaustavljanju se.