Adnan Hajrulahović Haad (42 godine) je bh. modni dizajner koji živi i radi u Sarajevu.
U razgovoru za “Index” je kazao da je svom bogatom dizajnerskom opusu imao je priliku istraživati sve aspekte mode, ali fokus njegovog dizajna ostao je na visokoj modi.
Glumica Angelina Jolie ima Haadovu haljinu inspirisanu srednjim vijekom i neformalno posljednjom bh. kraljicom Katarinom Kosača.
Svoju modnu inspiraciju crpi iz bogate historijske i kulturne baštine Bosne i Hercegovine i smatra da je uloga modnog dizajnera, osim da ponudi nova estetska i praktična rješenja u odijevanju, i to da čuva i njedri identitet naroda kojem pripada.
Koliko dugo se bavite modnim dizajnom, kako je izgledao Vaš ulazak u svijet mode?
– Već dvadeset i jednu godinu se bavim modnim dizajnom. Tačno pola svog dosadašnjeg života. Meni je izgledalo da sam se slučajno našao u modi, ali danas znam da je od genetike teško pobjeći. Sin sam zlatara, unuk krojača i frizera. Generacijama u mojoj familiji se bavimo modom. Bilo kako bilo, slučajno ili ne sam ušao u čarobni svijet modnog dizajna, ali sam u njemu s namjerom ostao. Bavio sam se svim segmentima mode i dizajna. Uspješno trajem dvadeset i jednu godinu i imam još mnogo toga za ponuditi. Najbolje tek dolazi.
Da li ste se ikada pokajali za izbor zanimanja? Da li bi mogli raditi nešto drugo?
– Bilo je momenata kada sam posumnjao u svoj posoa, pokleknuo na tren ali na moju sreću uvijek sam nalazio hrabrosti da nastavim dalje. Nisam slijedio nečiji put, niti šablon nego sam išao svojim korakom. Bilo je i tegoba i problema, i padova ali sve to me satkalo da budem ono sto jesam danas. I da mogu ništa ne bih mijenjao. A da imam još tri života imao bi se čime baviti. Moda nije jedini fokus u mom životu. Volim prirodu, volim književnost i psihologiju, historiju, volim kulinarstvo i poljoprivredu, mnogo toga još želim raditi, ali mi je moda za sve drugo danas napravila bazu iz koje se mogu time baviti.
Kako je izgledala Vaša prva veća revija, možete li nam reći nešto o njoj?
– Moja prva revija “Alma de la Terra” (duša zemlje) je bila velika kolekcija i velika revija na Sarajevo Fashion Week-u. Nikada neću zaboraviti koliko sam bio ushićen prilikom koja mi je pružena da budem dio Sedmice mode i predstavim svoju reviju. Zahvalan sam gospođi Ameli Radan sto je tada u mom radu prepoznala potencijal i dala mi šansu. Slike s moje prve revije su bile na naslovnicama časopisa, tada kad nije bilo interneta, to je bio zaista prestiž i velika čast. A poslije su se redale i kolekcije i revije.
Da li se bilo teško „probiti“ i izgraditi ime, kako na domaćem tako i inostranom tržištu?
– Nikada nisam shvatao svoj rad kao proboj i izgradnju nečega. Sve ove godine sam bio sretan raditi to što volim i što najbolje znam, a predanim radom rezultati su dolazili. Nisam imao plan gdje želim biti, ali sam znao i težio tome šta zelim raditi. Tako je i danas. Glorija na moj rad nije cilj, nego posljedica. Zahvalan sam na energiji koju imam i koju svakodnevno ulažem upravo u ono sto volim i na taj način društvo, ali i svijet činim boljim. Nakon toliko godina rada moja karijera je stabilna i u kontinuitetu i danas mogu raditi neke nove projekte i učiti nove stvari i to mi vraća žar da idem dalje. Mislim da bez mnogo rada, truda i učenja čovjek ne može biti sretan i zadovoljan i izgraditi se.
Vaše police krase brojne nagrade, koja Vam je najdraža?
– Moja najveća životna nagrada je moja porodica, moja supruga i moja divna djeca Kijan i Nađa. A sve ostale nagrade su drage, ali zanemarive. Kao nagradu doživljavam i to sto me moji klijenti i fanovi i nakon dvadesetak godina prate i podržavaju da idem naprijed. Mislim da je za dizajnera najveća nagrada da ga ljudi nose. Ja sam baš sretan jer svakodnevno gdje god da se okrenem vidim svoje radove kako ih oni kojima su namjenjeni upotrebljavaju, od sportske opreme, suvenira, radne opreme do mode. I to je nagrada, kada znate da oni za koje dizajnirate to i koriste. Najveći je onaj dizajner koga ljudi najviše nose. Zahvalan sam svojim klijentima na tome, na divnoj energiji koju mi vraćaju.
Za kakvu je ženu namijenjena kolekcija „Elizabeta Bosanska“?
– Odjeca koju ja dizajniram, pa tako i kolekcija “Elizabeta Bosanska” namjenjena je ženi koja vjeruje u život, samosvjesnoj, elokventnoj, ponosnoj. Ženi koja zna da ona modu čini živom. Kada dizajniram volim misliti ko će nositi baš taj komad odjeće. Ima tu neke magije, a dame koje biraju “Haad” da nose, one znaju ko su i imaju sebe u backgraundu izgleda. Moju modu uvijek su pratile realizovane dame i zbog toga sam sretan. Kada dizajniram uvijek mislim da će upravo moju odjeću nositi žena koja smjela korača kroz život i tačno zna kuda je krenula.
Kako ste se odlučili za ovaj naziv i gdje inače nalazite inspiraciju?
– Ja sam još davne 2008. godine našao moju, prilično stabilnu, inspiraciju u srednjovjekovnoj Bosni, a nazivi kolekcija su samo rezultat i lice mog rada i istraživanja. Moja moda je društveno aktivna i nosi poruku, postavlja pitanja i ima reakciju na društvo. Konkretno “Elizabeta Bosanska” kao koncept kolekcije i revije imala je za cilj promovirati ideju da smo mi kao bosanci kroz historiju dokazali da smo europski narod i da nas ne trebaju primati nego vratiti u društvo Europe. Reviju “Elizabeta Bosanska” je svojevremeno podržala Ambasada EU u BiH i to pod motom “Projekat od značaja za kulturnu baštinu Europe”. I moji naredni projekti na kojim vrijedno radim inspirisani su kulturnom baštinom srednjovjekovne Bosne.
Javnost je oduševljena činjenicom što ste dio filmske priče o Bosanskom vitezu, čovjeku koji na dirljiv način liječi svoje ratne traume. Možete li nam reći nešto više o ovoj saradnji?
– Kostimograf sam filma “Bosanski vitez” i jako sam ponosan na taj projekat koji zavrijeđuje pažnju bh. javnosti. Veliki je to film već sada, a tek kako će biti značajan kad ga završimo, što se nadam da će se desiti naredne godine. Meni je jako inspirativno i izazovno raditi srednjovjekovni kostim ili njegovu modernu interpretaciju. Svaki minut rada na filmu zaista je uživanje i mogućnost da ugradim dodatnu vrijednost u sam film. To je film o nama, istraživanje vlastitog identiteta bez straha, spoznaja istine bez potrebe da je iskrivimo. Epsko putovanje u potrazi za samim sobom. Sead je protagonista filma, ali bih ja koncept filma “Bosanski vitez” podigao iznad priče o Seadu, jer uz ovaj film svako od nas može pronaći način da se suoči sa svojim identitetom i nađe način da voli domovinu.
Da li je izazovno raditi na kostimu za ovaj film?
– Jeste, jako je izazovno raditi kostim za film “Bosanski vitez”. Kao kostimograf ne mogu bas reći da volim savremeni kostim i mom senzibilitetu je srednjovjekovni kostim bliži. Sam proces nastanka kostima je jako interesantan i za moj tim i mene jako uzbudljiv. Sa druge strane kostim viteza je zahtjevan, jer snimajući flm vitez se nalazi u svim vremenskim uslovima i snimanja često traju i po deset sati, tako da kostim pored vizualnog mora zadovoljiti i udobnost, biti klimatski prilagođen i otporan na sve uslove snimanja. Rad na filmu mi vraća živost u svakodnevne obaveze. A koliko je kostim interesantan govori i činjenica da ostali iz ekipe požele da i oni obuku kostim i budu vitezovi. A to smatram komplimentom.
Koliko je u BiH cijenjen domaći brend?
– Na to pitanje ne postoji precizan odgovor. Koliko se u BiH cijeni ista? Svi mi u Bosni imamo zadatak da izgradimo sistem vrijednosti u svemu, pa tek onda možemo pričati o bh. brendu. Mnogo posla predstoji na sistemu vrijednosti naše domovine. Najčešće nas drugi cijene više nego mi sami sebe. A sa druge strane, puno stoljeća smo mi gledali negdje drugdje kao u centar moći i vrijednosti i izgubili smo ponos i sistem vrijednosti i danas cijenimo samo ono sto dolazi iz vana. A to je potpuno pogrešno. Na sreću ima i onih izuzetaka koji znaju cijeniti domaći brend i zahvalan sam im na tome.
I za kraj, kakve nam projekte pripremate u narednom periodu?
– U planu imam mnogo novih projekata, ali kazu da se o planovima ne treba pričati. Rasprši se energija i čovjek gubi volju da ih realizira poslije mnogo priče. Bitno je da radim svakodnevno, a taj rad njedri nove vrijednosti. Evo uz ovaj intervju sam sa vama odlučio podjeliti editorijal koji sam nedavno radio sa mojim timom. Riječ je o divnoj i imaginarnoj priči “Vila bosanska”. “Vila bosanska” može biti bilo ko od nas u potrazi da pronađe način kako da voli i zaštiti domovinu. Samo ljubav koju kao i Bosanska vila, svi trebamo pronaći u sebi može biti štit od svih zala koja nas okružuju.
