Da Brčkom ne nedostaje demagoga i “prodavača magle”, poznato je i pticama koje nadlijeću grad na Savi u ove sumorne postizborne dane.
Nekolicina političara, vanserijskih talenata za prosipanje iz “šupljeg u prazno”, taj primat žele održati po svaku cijenu, bez obzira na vrlo specifičan, pa i kompliciran način formiranja skupštinske većine u distriktu i izbor gradonačelnika i izvršne vlasti.
Po do sada ozvaničenim rezultatima sa stranice CIK-a, najviše glasova dobila je SDA, slijedi koalicija SNSD-DEMOS, SP, SBB, NiP, US, HDZBiH, PDP, Stranka za BiH, SDS, Bh. blok – SDPBiH i NSBiH, DNS te Alija Denjalić, kandidat turske nacionalne manjine.
Prije nekoliko dana SDA, SBiH, SDP i Alija Denjagić potpisali su sporazum o zajedničkom djelovanju u formiranju bošnjačke skupštinske većine. Sličnu stvar učinio je i srpski politički SNSD-DEMOS, DNS, US, PDP, SDS. Ono što je neizbježno primijetiti jeste činjenica da u Brčko distriktu BiH nema političkih nesporazuma između SNSD-a i njegovih koalicionih partnera, s jedne strane, te SDS-a i PDP-a, s druge, kao što je to slučaj na prostoru manjeg entiteta. Odraz je to homogeniziranja srpskih političkih subjekata jer treba održati supremaciju u distriktu. Stranke s hrvatskim predznakom koje su osvojile skupštinske mandate do sada se nisu oglašavale.
U bošnjačkom političkom establišmentu stvari su znatno složenije. Neki bošnjački politički subjekti prilično su “tvrdi” kada je u pitanju koaliranje sa SDA, što je uglavnom refleks političkih odnosa u Federaciji BiH. Čini se da je aktuelna koalicija sa SBB-om pukla, između ostalog i zbog retrogradnog djelovanja Šemse Sakovića, koji je bio poslanik u prošlom sazivu Skupštine.
Bio je Saković do sada i poslanik i zvaničnik u izvršnoj vlasti, u dresu pola tuceta političkih stranaka. U predizbornom i postizbornom periodu pokušao je na sve moguće načine diskvalificirati SDA i njene rezultate, a kad mu to nije pošlo za rukom, počeo je nuditi SBB kao koalicionog partnera za ulazak u skupštinsku većinu.
Brčanska SDA tu namazanu ruku zasad nije prihvatila, između ostalog i jer je Saković poznat kao “nepredvidiv,” odnosno, do podne je opozicionar i buntovnik dok ne nametne neki projekt u interesu svoje firme, a popodne – kad taj interes progura – postaje konstruktivna pozicija. U predizbornoj kampanji Saković je nastupao kao glavni verbalni spasilac gole egzistencije građana, a naročito onih “najzaslužnijih, a najzaboravljenijih” – boraca.
Njegova briga za boračku populaciju završavala bi tako što bi im osigurao po koju metlu u JP “Komunalno Brčko”.
Ta i mnoge druge činjenice iz bogate “poslovno-političke” biografije čini Šemsu Sakovića nepoželjnim u novoj skupštinskoj većini distrikta. Sakoviću ne ide u prilog ni najava lidera SBB-a Fahrudina Radončića da će smijeniti sva općinska rukovodstva SBB-a, te u njih postaviti mlade ljude za kojima ne zvone zvona afera, zloupotreba i kameleonstva.
Bilo kako bilo, u Brčko distriktu BiH na sceni je homogenizacija srpskih političkih i nacionalnih subjekata i smušenost dijela bošnjačkog političkog i nacionalnog establišmenta. U sociološkom smislu, establišment je društveni, stručni ili politički sloj koji vlada određenim dijelom društvenog života.
Taj sloj određuje način ponašanja i djelovanja, on stvara kriterije i pravila prema kojima se određuju pojedine društvene, pa i druge vrijednosti. Ako ih je predstavljao neko poput Sakovića, čini se da Bošnjaci prethodnih godina i nisu najbolje birali.