Evaluacijski tim MORH-a nakon pregleda svih ponuda, predložilo je hrvatskom Ministarstvu odbrane i Vladi Hrvatske nabavku polovnih izraelskih lovaca F-16 C/D BARAK po cijeni od približno 500 miliona eura.
Višenamjenski lovački borbeni avioni F-16C/D BARAK u osnovi predstavljaju posebnu modifikaciju lovca General Dynamics (Lockheed Martin) F-16A/B Fighting Falcon koji je prvi put poletio 1979. godine. U kategoriji borbenih aviona lovci F-16 predstavljaju lake borbene avione max. brzine od nepunih 2 maha, koji mogu da ponesu do 5 tona ubojnog materijala na daljinu od 1500 km sa dodatnim rezervoarima. Ovi borbeni avioni su namijenjeni odbrani zračnog prostora, dobijanju prednosti u zraku, te vođenju zračne borbe sa i bez vizualnog kontakta danju, noću i po svim meteo uslovima. Njihova osnovna prednost su kvalitetno naoružanje, visokosofisticirana avionika i visoki faktori manevarbilnosti na svim visinama pod punim opterećenjem, čak i preko gravitacionog faktora 9G zahvaljujući malom opterećenju krila što je posljedica relativno male ukupne mase.
I pored toga, Izrael je na ovom američkom borbenom avionu par mjeseci po prijemu letjelica načinio 17 tehničkih izmjena koje su bile prije svega posljedica intenzivnog korištenja 16-tica u borbenim uvjetima. Na osnovu ovih izmjena Amerikanci su godinu, dvije iza toga sve svoje lovce F-16A preorijentirali na standard F-16C/D koji je inkorporirao sve izraelske modifikacije i još neka druga značajna poboljšanja u opremi i naoružanju. Izraelski lovci su nakon modificiranja imali veću nosivost ubojnog materijala za 2 tone u odnosu na originalnu američku letjelicu što je postignuto radikalnim redizajnom krila i osnovne aerodinamičke konstrukcije. Mnoge druge modifikacije su urađene na elektroničkoj opremi, na naoružanju i nišanskoj opremi, na navigacijskoj opremi, na kritičnim dijelovima mlaznog motora, na podvozju, dakle, gotovo na svim vitalnim sistemima za funkcioniranje letjelice. Sve modifikacije radila je izraelska namjenska industrija uz transfer tehnologije iz SAD-a, uz značajna poboljšanja koja su plod rada izraelskih inženjera. Ovako modificirane letjelice u realnim borbenim uslovima su pokazale za 100% povećane borbene mogućnosti i elastičnost upotrebe iako su troškovi po jednom letu i dalje ostali jako visoki. Npr. od 67 potvrđenih zračnih pobjeda ostvarenih na lovcima F-16 u dosadašnjoj 35-godišnjoj borbenoj upotrebi ovih aviona , 47 su ostvarili izraelski piloti. Tokom operacije „Mir na Galileju“ 1982. godine, izraelski piloti su oborili 92 sirijska borbena aviona uglavnom ruske proizvodnje, od tog broja 44 zračne pobijede bez spostvenih gubitaka Izraelci su ostvarili leteći upravo na lovcima F-16.
I pored činjenice da je F-16 zastario avion, njegove izvrsne letne karakteristike, mogućnost ekstremno preciznog bombardiranja ciljeva na kopnu i efikasnog presretanja ciljeva u zraku omogućavaju mu da ostane, bori se i preživi u zraku duže nego neke modernije letjelice danas. Sa druge strane starost konstrukcije, istrošenost motora i osjetljivih optičko-elektroničkih sklopova, zamor materijala na ključnim dijelovima aviona uslijed intenzivne upotrebe na koje upozorava jedan od najboljih borbenih pilota ovoga dijela Evrope brigadir HRZ-a Ivan Selak su činjenice koje ne idu u prilog nabavci ovih polovnih aviona.
Hrvatsko ratno zrakoplovstvo će u zaštiti svoga neba moći iskoristiti svega 50-70% ukupnog potencijala kupljenih letjelica, jer će njihova dotrajalost poprilično ograničiti sate naleta po jednoj godini dana. U prosjeku hrvatski borbeni piloti će na svojim F-16 lovcima letjeti 80-100 sati godišnje što je jedva potreban neophodni limit po NATO standardima.
No, Hrvatskoj se iz Izraela nudi strateško partnerstvo koje uključuje povoljne uslove otplate, školovanje pilota i kompletan tehnički suport do isteka garancije na prodate letjelice. Posebno treba istaći školovanje pilota koje se apsolutno ne može mjeriti novcem. Naime, izraelski piloti su zbog svog borbenog iskustva i stalnih borbenih djelovanja kroz niz lokalnih sukoba u kojima je Izrael sudjelovao, zasigurno najbolji borbeni piloti na planeti. Njihovo znanje i iskustvo koje će oni tokom školovanja prenijeti na svoje hrvatske kolege je vjerovatno bio jedan od osnovnih razloga zbog čega je ovaj ugovor o nabavci lovaca F-16 i sklopljen.
Još je jedan bitan faktor bio presudan, mada se o njemu mnogo ne piše, a to je da će do 2025. godine većina NATO zemalja preći na nove lovačke borbene avione, američke visoko sofisticirane STELATH višenamjenske borbene avione Lockheed Martin F-35 Lightning II. To znači da će se u prodaji naći jako puno rabljenih lovaca F-16 svih verzija koji danas čine kičmu ratnih zrakoplovstava zemalja NATO-a, što će donekle olakšati održavanje Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu.
Do postizanja pune operativne sposobnosti hrvatske eskadrile F-16 koja se planira doseći 2024. godine hrvatske letjelice će biti stare u prosjeku 35 godina. Kako bi ispunili zahtjev HRZ i PZO za životnim vijekom od 25-30 godina ove letjelice će morati također proći strukturnu nadogradnju kojim se osigurava produženje njihovog životnog vijeka do 2048. Program nadogradnje tzv. Service Life Extension Program (SLEP) bez imalo sumnje radit će originalni američki proizvođač aviona F-16, korporacija Lockheed Martin. Bit će zanimljivo vidjeti kako će evaluacijski tim MORH-a procjenjivati istrošenost svoje flote F-16 do 2050. godine obzirom da se sada ne zna koliko će SLEP koštati Hrvatsku u konačnici. U svakom slučaju, na mostu dobiješ na ćupriji izgubiš, pod tu narodnu izreku bi se mogla podvesti ova najveća investicija u sektor odbrane u povijesti moderne Hrvatske države.
Kolumnista Index. ba Nedžad AHATOVIĆ piše za hrvatski Express