Nakon što je izbila epidemija novog koronavirusa, vlasti su zatvorile tzv. mokre tržnice. Na njima su se dotad godinama, kupajući se u krvi, izmetu i ostacima hrane, prodavali krokodili, majmuni, psi, mačke, šišmiši, cibetke, pilići, žabe, škorpioni, zmije… Sve dok na jednoj od njih – onoj u Wuhanu – tokom decembra koronavirus s neke zaražene životinje, najvjerojatnije šišmiša, nije prešao na čovjeka. Zaraza se otuda proširila na čitavu pokrajinu Hubei. A iz nje na Italiju, Njemačku, SAD. O ostalom će se pisati povijest.
U međuvremenu, u Kini je epidemija strogim mjerama suzbijena. Život u najmnogoljudnijoj zemlji na svijetu polako se vraća u normalu. Pa su, između ostalog, ponovno otvorene i – mokre tržnice.
Britanski Daily Mail objavio je reportažu s one u Guilinu u jugozapadnom dijelu Kine. Novinari izvještavaju da je otvorena i tržnica u Dongguanu na jugu zemlje. Da u njoj vladaju isti nehigijenski uvjeti kao i prije epidemije. I da se nitko – ni prodavači ni kupci – zbog toga previše ne brinu.
Istu grešku doista je teško dva puta ponoviti. A kineske su vlasti na najboljem putu da upravo to učine.
Koronavirus koji je posljednjih mjeseci svijet bacio na koljena nije prva pošast koja se rodila na kineskim mokrim tržnicama. Na njima je 2002. godine u pokrajini Guangdong izbila i epidemija SARS-a, koja se tada proširila po dalekom istoku. Zarazivši nešto više od 8 hiljada ljudi. I usmrtivši ih 774.
Već se tada tražilo trajno zatvaranje. No mokre tržnice nakon nekog su vremena normalno nastavile s radom. Kao da se ništa nije dogodilo.
Baš kao što se to događa i danas.
Mokre tržnice nastale su sedamdesetih godina prošlog stoljeća, nakon Kulturne revolucije. Kina je bila gadna. A tržnice divljih životinja bar su dijelom nadomještale nedostatak hrane. Kada je gad prošla, tržnice su nastavile s radom, vremenom postavši mjesto na kojemu se nabavljaju delicije za probranu klijentelu dubljeg džepa: poslovne ljude, skupe restorane, partijsku elitu, sve one bonkuloviće koji su spremni platiti dobre novce da uživaju u egzotičnim obrocima.
A lobi koji ih drži na životu očito je još uvijek jak.
Svjetski stručnjaci već sedmicama traže potpunu i trajnu zabranu mokrih tržnica, no kao da ih nema tko čuti. U Malaziji, na Tajlandu, u Laosu, Burmi, Vijetnamu one i dalje normalno rade.
Kina posljednjih dana slavi „pobjedu“ nad koronavirusom. A istovremeno u vlastitom dvorištu drži atomsku bombu čiji je tajmer ponovno počeo otkucavati.
Do neke nove eksplozije. I nove epidemije.
Slobodna Dalmacija