Predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida Murat Tahirović upozorio je još jednom da predložena revidirana strategija za rad na predmetima ratnih zločina ima brojnih nedostataka.
– Ni u Strategiji izrađenoj 2008., a ni u ovoj, čiji proces donošenja traje od 2017., nije se posvetila pažnja “A” listi koju je radio Haški tribunal na osnovu međunarodnog sporazuma čiji je potpisnik BiH, i koji je od 1996-2004. vršio pregled predmeta koji su dostavljeni od strane “strana u sukobu iz BiH na obradu u Tribunal” – kaže Tahirović na početku razgovora za Vijesti.ba.
Haški tribunal, navodi naš sagovornik, te je predmete 2004. godine vratio u BiH na daljnje postupanje.
Tahirović podsjeća da je Parlament BiH od Tužilaštva BiH zatražio informaciju o tome koliko je predmeta sa “A” liste do sada procesuirano, koliko je izrečeno kazni, koliko je tih predmeta u fazi istrage i u koliko slučajeva su podignute optužnice.
– Mi imamo neke informacije da je za preko 300 tih predmeta obustavljena istraga, odnosno da su izgubljeni i da se uopšte ni ne zna gdje se nalaze i ko o njima vodi brigu – navodi Tahirović.
Naglašava da su udruženja žrtava rata i 2008. godine, prilikom usvajanja prve Strategije za procesuiranje ratnih zločina, ukazivala na njene nedostatke. No, tada je međunarodna zajednica, dodaje, zajedno s još nekim faktorima u BiH preko toga prešla i taj dokument ugledao je svjetlo dana.
– A onda su nam 2015. rekli: “Eto, propala je ta strategija. Nažalost, bili ste u pravu, ali idemo sad na usvajanje nove”. I mi sad opet upozoravamo na isto – ne može se tako paušalno donositi neki strateški dokument, a onda nakon nekoliko godina reći – e, gledajte, eto nije to uspjelo, ići ćemo ponovno – jasan je Tahirović.
– Ovo je posljednja šansa da dobijemo pravi dokument koji će jasno definisati način na koji se može doći do rezultata koje žrtve očekuju – ocjenjuje Tahirović.
U predloženoj revidiranoj strategiji, pojašnjava, nije definisana ni regionalna saradnja između BiH i susjednih država, gdje očito svi imaju mnogo problema.
– Znamo da se, ne samo oni koji se terete za određene ratne zločine, već i oni koji su presuđeni, kriju u susjednim nam državama i da su nedostupni bh. pravosuđu, a da te susjedne države uopšte ni ne pokazuju volju da protiv njih pokrenu postupak, pogotovo kada se radi o osobama koje su obnašale određene značajne funkcije tokom rata u BiH – napominje Tahirović.
I to je, nastavlja naš sagovornik, još jedan od velikih problema koji pritišće kako žrtve, tako i Bosnu i Hercegovinu u cjelini.
– Mi smo faktički kao država postali mjesto koje samo isporučuje određene informacije susjednim državama, a s druge strane ne dobijamo apsolutno nikakvu – što je i predviđeno određenim sporazumima – ni podršku ni pomoć od tih država – dodaje Tahirović.
Krajnji cilj predložene revidirane strategije, smatra, je da se dođe u poziciju da je u BiH bio građanski rat za koji podjednaku odgovornost trebaju da snose sve tri strane, ali i da se “stavi tačka na ‘i’ da države iz susjedstva nemaju apsolutno nikakve odgovornosti”.
– I to je ono na čemu se radi već od 2008. Nažalost, moram priznati, vrlo uspješno. Činjenica je, htjeli mi to prihvatiti ili ne, da Haški tribunal, odnosno tužioci, istražitelji, pa i same sudije su poprilično neutralni u odnosu na sudije, tužioce i istražitelje u BiH. Ali se u sistemu tužilaštava u BiH pokušava nametnuti priča da podjednaku odgovornost snose sve tri strane – zaključuje Tahirović u razgovoru za Vijesti.ba.