Kladušani bez pomoći države brinu o stotinama izbjeglica

Preporučujemo

Na svom putu ka Evopskoj uniji, stotine migranata i izbjeglica s područja Bliskog istoka i sjeverne Afrike boravi u Velikoj Kladuši, spavajući u napuštenim kućama i automobilima, u džamiji i na ulici, a o njima se brine lokalno stanovništvo, bez sistemske podrške institucija, piše BIRN.

U restoranu Asima Latića u Velikoj Kladuši na besplatnom ručku svakoga dana imigranti za stolovima sjede “svako sa svojima”. Potpuno usamljen je samo jedan. Kaže da se zove Romeo i ima 20 godina.

Prije godinu i pol je krenuo pješice iz rodnog Kameruna, a željeno odredište je Njemačka.

Promijenio je 13 pari cipela hodajući preko Nigerije, Malija, Alžira, Tunisa, preko Bliskog istoka, Turske, Grčke, Crne Gore – do Velike Kladuše.

“Sve sam prešao pješice. Studiram matematiku i nauke i bavim se fudbalom. Želim biti bolji fudbaler i zbog toga sam se odlučio da krenem. U Kamerunu je ostala moja porodica, a u Njemačkoj me čekaju prijatelji”, priča Romeo.

Spava na ulici i izbjegava svoje saputnike. Kaže da s njima uglavnom ne komunicira.

Zbog duge granice i terena pogodnog za ilegalni prelazak u Hrvatsku, Velika Kladuša, na krajnjem sjeverozapadu Bosne i Hercegovine, odredište je više stotina migranata koji posljednja dva mjeseca svakodnevno pristižu u ovaj grad, a potom pokušavaju prijeći granicu.

Iz Sirije, Kameruna i Alžira su putovali preko Turske, Grčke i Albanije, a većina ih je prešla granicu Crne Gore i BiH.

Iz Ministarstva sigurnosti BiH navode da je naša zemlja u četiri mjeseca ove godine zabilježila porast broja ilegalnih migranata od 700 posto.

Jedan od njih je Zaman Abdulah, koji je Balkanskoj istraživačkoj mreži Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) rekao da ima 37 godina i da je iz Sirije krenuo prije sedam mjeseci kako bi stigao u Francusku.

Zaman kaže da boravi na ulici i žali se na hrvatske policajce. Priča kako migrantima otimaju stvari – popišu sve na papir i kažu da će im sve biti vraćeno u Bosni i Hercegovini.

“Gdje u Bosni?”, pita se Zaman i dodaje: “Dane provodimo ganjajući wi-fi u blizini kafića gdje je mreža otvorena. Tako se čujemo sa svojom porodicom.”

Bijeg od radikalizacije

Ugostitelj Asim Latić iz Velike Kladuše u svom poslovnom objektu kuha za migrante i obezbjeđuje im jedan obrok dnevno.

Latić kaže da je migrantima ovaj obrok najčešće jedini. Svakog dana, kako kaže, ima između 50 i 100 “putnika na ručku”, a finansira se isključivo donacijama građana i dijaspore.

“Jučer ih je bilo 65, prekjučer 80. Iz Alžira ih je najviše… Palestina, Sirija, Somalija, Pakistan… Nedavno su po prvi put bili predstavnici UNHCR-a, podijelili su im neke knjižice… Valjda će se neko početi brinuti za ove ljude. Grijeh je šta se od njih radi”, priča Latić i dodaje da se brine zbog loših higijenskih uslova u kojima žive ti ljudi.

U gradskoj džamiji ih spava oko dvadesetak, ostali su na ulici i u napuštenim kućama. Jedini higijenski prostori kojima raspolažu jesu toaleti u lokalnim kafićima.

Kad mu se neko poznato lice dva dana zaredom ne pojavi na ručku, Latić je, kaže, siguran da je ta osoba uspjela prijeći granicu. Ipak, kako dodaje, nije svaki završetak sretan – nedavno je tijelo migranta iz Kladuše nađeno na Zematu nedaleko od Rijeke.

Iz Ministarstva sigurnosti BiH kažu da svi imigranti podnose zahtjeve za azil jer ih niko ne može otjerati dok se postupak ne završi. Ta vrsta evidencije im omogućava slobodno kretanje po BiH, s obzirom da dolaze bez dokumenata, navode iz Ministarstva.

Jedan od migranata se za BIRN BiH predstavio kao Samir Mihi. Kaže da dolazi iz Alžira i šest mjeseci putuje prema Velikoj Kladuši. Ostao je oko mjesec dana u Grčkoj, 20 dana u Albaniji i četiri mjeseca u Crnoj Gori.

“Ovdje smo na korak do Evrope i ima načina da se prijeđe granica. Imali smo svakakva iskustva. U Grčkoj smo bili odlično zbrinuti. Puno njemačkih organizacija se brine za izbjeglice. U Crnoj Gori je bilo vrlo loše. Hrana loša a stanovništvo nije blagonaklono prema izbjeglicama, kao ni policija. U Bosni je sitaucija drugačija”, kaže Mihi.

Prema njegovim riječima, susreti s hrvatskim policajcima nisu ugodni. I dok njegovi prijatelji pokazuju telefone za koje tvrde da su ih razbili hrvatski policajci, Mihi objašnjava da to rade da ih ne bi fotografirali dok im uzimaju novac i ostale vrijednosti.

“Moja zemlja se guši u korupciji i nema nade da će biti bolje. Nekih izgleda za posao imaš samo ako studiraš arapski jezik. Vrlo je važno da si musliman”, objašnjava Mihi i dodaje kako većina njegovih saputnika iz domovine bježi od radikalizacije.

Ovaj 24-godišnji Alžirac sanja da će stići u Francusku. Nekoliko dana nakon sastanka s novinarkom BIRN-a BiH, javio se da je stigao u Sloveniju i da uskoro kreće u Italiju.

Segregacija je primjetna i među samim migrantima. Mihiju je bitno da pojasni razliku između Alžiraca i Sirijaca, Palestinaca… Objašnjava da, iako im je zajedničko da su muslimani, Sirijci i Palestinci su Arapi, a Alžirci su Berberi.

“Samo mi smo Berberi…”, ponosno kaže Mihi.

Osim Latića, migrantima u Velikoj Kladuši stavili su se na raspolaganje Halil Mehić i Refik Duraković Livak.

Sakupljaju donacije da bi napravili dnevni obrok, a kod direktora Doma zdravlja Velika Kladuša su se založili da azilanti mogu imati barem hitne stomatološke intervencije, porode te hitnu pomoć.

Za BIRN BiH Mehić kaže kako su tog dana šestorica najavila prelazak preko granice i objašnjava da svi koji su u mogućnosti imaju kvalitetne “pametne telefone”.

“Nemaju izgleda da uspiju, ali oni se vrate i čekaju novu priliku. Dobri telefoni su im važni zbog pouzdane navigacije, jer se tako kreću. Ovaj na Zametu što je umro, izgubio se jer mu nije bila dobra navigacija”, objašnjava Mehić.

On procjenjuje da ih u općini Velika Kladuša dnevno boravi nekoliko stotina i smjenjuju se. Trenutno su tu dvije žene s djecom i još jedna koja će se uskoro poroditi.

Foto: BIRN

Rašid Amazghi iz Alžira želi stići u Njemačku, gdje ga čeka zaručnica. Kaže da to neće biti ženidba zbog dokumenata koji mu omogućavaju ostanak, već je u pitanju prava ljubav.

“Uspio sam jedne prilike ući u hrvatsku teritoriju oko 30-40 kilometara. Spazili su me njihovi policajci i vratili nazad. Ne želim ostati u Hrvatskoj, ne želim azil kod njih. Samo želim prijeći preko njihove zemlje, imam prava na to da se sastanem sa ženom koju namjeravam oženiti”, ističe Amazghi.

Nema adekvatnog odgovora 

Ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić ove je sedmice izjavio da u zemljama regiona ne postoje adekvatni odgovor i saradnja u vezi s pitanjem ilegalnih migranata.

“Na nivou zemalja zapadnog Balkana nijednom se nismo sastali da razgovaramo o tom problemu i da tražimo zajedničko rješenje… Ilegalni migranti nisu problem samo BiH. Pitanje je koliko možemo da riješimo to pitanje u BiH”, kaže Mektić.

Najnovije

Turskoj prijeti i snježna oluja, Turkish Airlines otkazao više od 230 letova

Loši vremenski uvjeti, uključujući snijeg i temperature ispod nule, ometaju napore spasilaca koji pokušavaju izvući ljude iz ruševina. Hladan i...