Mnogi vozači biraju automobil sa 4×4 pogonom bez stvarne potrebe. Naime, auto s prednjim pogonom, kvalitetnim gumama, sistemom za sprječavanje pogonskog proklizavanja, a posebno s mehaničkom, izravnom blokadom diferencijala mogu svladati praktički sve uspone u normalnoj eksploataciji.
Pogon 4×4 zbog dodatne mehanike, dva diferencijala, pripadajućih poluvratila i središnjeg razdjelnika snage poveća masu za 80 do 100 kg i otpore za osam do 13 posto te stoga povećava potrošnju goriva, za litru i više. Pogon 4×4 koristi u ekstremnim uslovima, koje je bolje izbjegavati.
Teoretski, po zakonu ‘kruga trenja’, raspodjelom vučne sile na sve točkove osigurava veću rezervu bočne sile, nužnu za upravljanje, na pogonskim točkovima, pa je automobil stabilniji. Ali to ima varljivi efekt, zbog kojeg vozači misle da je auto ‘svemoguć’. Krajem 1980-ih Audi je došao do zapanjujućih spoznaja da je razmjerno više nesreća u modelima 100 quattro nego običnim.
To je zbog dva razloga, auto s pogonom 4×4 može u istim uslovima krivinu proći većom brzinom nego s 2×4, ali kad prokliže, bočno skreće nekontrolisano i vozači su nakon toga bespomoćni (kod klasičnog pogona, pri nižoj brzini, ima mogućnosti uspostave kontrole). Drugi je razlog što mnogi vlasnici vozila 4×4 misle da zimi mogu voziti na ljetnim gumama, što je opasna zabluda.
I na kraju, s pogonom 4×4 životni vijek guma 10 do 20 posto je kraći nego s klasičnim pogonom.
