Jedan od najvećih poslodavaca u Bosni i Hercegovini ArcelorMittal Zenica nedavno je izvijestio o gubitku od 159 miliona KM u 2023. godini. Međutim, čini se da njihov godišnji izvještaj nije privukao naročitu pažnju izuzev onu zaposlenika kompanije i malog dijela poslovne zajednice.
Unatoč tome što 159 miliona KM, kao i egzistencija 3.000 direktno i više od 12.000 indirektno zaposlenih, čiji je izvor prihoda ova kompanija, doista jesu ogroman gubitak, ova vijest nije dospjela u interes šire javnosti.
Dio problema svakako se ogleda u tome što ArcelorMittal, tačnije njena djelatnost, nije izgradila pozitivan imidž u Bosni i Hercegovini. Iako jedan od najvećih investitora i jedan od najvećih izvoznika u zemlji, ovu kompaniju prije svega karakteriše to što je mnogi vide kao jednog od velikih industrijskih zagađivača.
Šta ArcelorMittal znači za BiH, a šta BiH znači za ArcelorMittal?
U posljednjih 20 godina, ArcelorMittal je revitalizirao industriju prerade željeza u BiH što je imalo značajan utjecaj na sve sektore ekonomije – od dobavljača do pružatelja usluga, stvarajući snažan ekosistem koji održava lokalne zajednice i pokreće ekonomski rast.
Od 2004. godine kompanija je uložila ukupno 490 miliona KM u našu zemlju, dok je na plaće zaposlenima i poreze isplaćivala više od 60 miliona KM godišnje. Za sve ovo vrijeme, bilo je samo šest godina u kojima je kompanija u BiH poslovala profitabilno, dok njihov akumulirani gubitak u BiH iznosi više od 200 miliona KM.
Čini se da postoji odlučnost kompanije da nastavi poslovanje u našoj zemlji, što je bitno i za bh. ekonomiju. Međutim, povlačenjem kompanije sa tržišta otvorila bi se brojna ozbiljna pitanja. Primjerice, budućnost 3.000 porodica iz Zenice i Prijedora, koje ostvaruju prihode od ove kompanije, a slično je i sa njihovim dobavljačima i kompanijama, poput željezničkih preduzeća, koje se oslanjaju na poslovanje ArcelorMittala.
Problem zagađenja je stvaran
Iako iz ArcelorMittala tvrde da su uložili 200 miliona KM u zaštitu okoliša, to nije riješilo ovaj problem niti pomoglo kompaniji da izgradi pozitivan imidž u javnosti. Ipak to nije njihov glavni problem. Postavlja se pitanje kako će ArcelorMittal opstati u BiH, ukoliko u kontinuitetu stvara gubitke. A vrijedi i, suprotno – može li bh. ekonomija napredovati bez ArcelorMittala?
Poremećaj na globalnom tržištu čelika doveo je do enormnih gubitaka u prošloj godini, a mali je broj pokazatelja da će se tržišni ulovi poboljšati u skorijem roku.
Među zaposlenicima kompanije u Zenici i Prijedoru postoji opravdan strah od gubitka radnih mjesta, a izvjesno je da ArcelorMittal razmišlja o strateškim potezima koji će se značajno odraziti kako na njihovo poslovanje u BiH, tako i na ekonomiju naše države.
Percepcija onih koji finansijski zavise o ArcelorMittalu i ostaka javnosti je različita. A prašinu će podići kakvu god odluku da donese ova kompanija u vezi svoje budućnosti u BiH.