Ljudi širom svijeta, bez fizičke prisile, podliježu američkom propagandnom “šarmu” i kulturološkim manipulacijama, te se masovno odriču vlastitog načina življenja, običaja, identiteta i navika radi kopiranja tzv. američkih vrijednosti. Zato je zanimljivo zabilježiti i objaviti kakve to “vrijednosti” promoviraju i zagovaraju američki turisti po svijetu.
Da su Sjedinjene Američke Države nova verzija drevnog Rimskog carstva, a po nekima nova verzija faraonsko-egipatske imperije, stara je usporedba koja se svako malo ponavlja u javnosti. Razloga se za usporedbe zaista može naći. Podosta.
Povod podsjećanja na takve paralele jesu reakcije nekoliko turističkih vodiča u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Bugarskoj na učestala tragikomična pitanja i komentare njihovih američkih gostiju. Reakcije su slali u svoje matične agencije ili bi ih dijelili po internetu, upozoravajući kako se postepeno mijenja obrazovni ili društveni profil putnika-gostiju. Poređenje američkih političara i biznismena s rimskim centurionima, ponekad i cezarima, ili staroegipatskim faraonima jeste onaj već prepoznatljivi način osvrtanja na ovu temu. No, ovdje je riječ o takozvanim običnim američkim građanima, onima koji se možda i ne zanimaju toliko za geostrategiju vlastite države (imperije), ili ne razumiju američku politiku izvan klasične, a pojednostavljene postavke: republikanci naspram demokrata.
Nemali broj Amerikanaca, srednjeg ili nižeg staleža, kroz svoje komentare i pitanja odaju vlastitu sličnost s drevnim Rimljanima, i to uglavnom nesvjesno. Ovdje ćemo poredati ono što su otkrili turistički vodiči, uz analizu svakog pitanja koje su postavili pojedini američki putnici putujući Balkanom (nikako ne svi, naravno).
Pitanja su označena kao bizarna, provokativna, blentava, smiješna, iritantna, uvredljiva, maloumna, ili naprosto neodgovoriva, jednako kako su ocijenjeni i komentari istih tih turista. Pritom su vodiči upratili da se broj baš ovakvih američkih turista (i ne samo američkih) povećao posljednjih nekoliko godina.
Prije nego što vidimo koje su to sve “izvale i provale”, najprije da se podsjetimo rimsko‑faraonskog poređenja na višem nivou, historijskom, državno-imperijalnom i političkom.
AMERIKANIZACIJA, ODNOSNO ROMANIZACIJA
Kao i bezbroj drugih država, i SAD imaju orla u svom grbu. Američki dosta podsjeća na drevnog rimskog orla, gotovo da je identičan. Često se u američkim ambasadama pozlaćena statua orla drži na vrhu jarbola s američkom zastavom, što je bila i rimska praksa.SAD imaju senat kao i Rimljani.SAD su imperijalna sila kao što je bio i stari Rim, a i Egipat.
Grčko-rimski stil gradnje državnih zgrada prisutan je u američkoj prijestolnici, a u Washingtonu je i poznati džinovski obelisk koji je nešto kao replika egipatskog obeliska.
U planinama Južne Dakote nalaze se u stijenama isklesane džinovske glave najpoznatijih američkih predsjednika. Ne toliko izgledom, ali megalomanskom idejom ovo podsjeća na ogromne statue egipatskih faraona u stijeni Abu Simbel.
SAD osvajaju druge države i gradove kroz vojnu, ekonomsku ili finansijsku dominaciju, kao što je činio i stari Rim.
SAD vrše “amerikanizaciju” društva u raznim krajevima svijeta, a naučno je priznat historijski termin – romanizacija, što se odnosilo na društveni inženjering zemalja koje su bile okupirane od Rimljana.
Kao i antički Rim, i današnje SAD brišu tragove drevnih kultura i naroda, ili naprosto manjih plemena, država te etno i religijskih skupina, kako na “svom” području, tako i širom svijeta, služeći se pritom i genocidima.
Kao što su drevni Rimljani pretendirali da kontroliraju cijeli njima poznati svijet, ili makar većinu svijeta, kroz otimanje i eksploataciju tuđih resursa, tako i današnje SAD pokušavaju da skoro cijeli svijet prilagode sebi i svojim interesima, bilo silom ili diplomatsko‑finansijskom manipulacijom.
Rimljani su imali izvanredan smisao za indoktrinaciju, propagandu i manipulacije. S odličnim marketingom i PR-om ponekad su navodili porobljene populacije da oponašaju Rimljane i da postepeno usvajaju rimske zakone, običaje i način življenja. Isto se danas događa s Amerikom. Ljudi širom svijeta, bez fizičke prisile, podliježu američkom propagandnom “šarmu” i kulturološkim manipulacijama, te se masovno odriču vlastitog načina življenja, običaja, identiteta i navika, radi kopiranja tzv. američkih vrijednosti. Dakako, našlo bi se toga još.
A sada o verbalno-misaonoj “ostavštini” sve većeg broja američkih turista.
Nekome ova pitanja i komentari turista mogu djelovati kao zafrkancija, ali su i vodiči i drugi svjedoci potvrdili, kao i neki od samih putnika, da nije riječ o pošalicama. Neka od ovih pitanja ponovljena su na različitim lokacijama, od različitih turista, pred različitim vodičima.
“POMRAČENJE UMA” NA LATINSKOM
Tina Hiti, profesionalni vodič iz Slovenije, zabilježila je sljedeće pitanje jedne Amerikanke tokom ophodnje Dubrovnika: “Ako je rat u Dubrovniku odavno završen, zašto grad još ima odbrambene zidine?”
Moguće da je američka putnica vidjela poznate dubrovačke srednjovjekovne zidine kao beskorisne ili neprofitabilne, osim u ratnim okolnostima. Možda je pomislila da su zidine pravljene kao zaštita pri opsadi Dubrovnika iz 1991. godine, ko zna. Vjerovatno u tom trenutku nije znala kako zidovi jesu profitabilni jer privlače milione turista, a naplaćuju se karte za ulaz i hod po njima. Stari Rimljani navodno su bili prilično paranoični, pa bi se osjećali sigurno unutar velikih zidina svoje epohe, što je osjećaj sve većeg broja današnjih Amerikanaca. Pritom, ovo se ne odnosi na aktuelne priče o izgradnji američkog zida prema Meksiku, nego na višedecenijsku američku društvenu paranoju i geopolitičke fobije.
Mert Taner, turistički vodič u Istanbulu, dobio je pitanje od jednog američkog putnika sljedeće sadržine: “Na šta se odnosi ono slovo ‘C’ na turskoj zastavi?” Iako je znao da nije riječ o zafrkanciji, Taner je ponudio skoro satiričan odgovor: “Slovo C sa zastave je skraćenica za carpets” (tepisi, ćilimi, na engleskom).
Prepoznatljivo za prosječno obrazovane Amerikance, s mogućnošću da se to odnosi na mnoge zapadnjake, ne samo Amerikance, jeste da slabo poznaju geografiju, a pogotovo historijat zemalja, krajeva i civilizacija koji se nalaze daleko od SAD-a. Ne zato što su glupi, kako im se nerijetko pripisuje. Oni su “samo” nezainteresirani za ostatak svijeta. Često smatraju da znanje o drugim kulturama, dalekim krajevima nije bitno ili nije neophodno u životu, osim kroz nečiji osobni hobi ili neko egzotično turističko putovanje. Zabilježeno je da su stari Rimljani (baš kao i mladi Rimljani) izbjegavali stavljati na svoje rijetke zemljopisne mape one krajeve koji nisu pod rimskom upravom. Samo su tamošnje populacije nazivali barbarima. Ispod poznate pulske arene nalazi se replika rimske topografske karte na kojoj se prikazuju djelimično afrička, djelimično azijska i evropska područja koja su bila pod rimskom okupacijom. Evropski dio mape prostire se sjeverno od Rima samo do Dunava. S druge strane Dunava prikazan je mrak, pošto rimski cenzori nisu htjeli da njihovi građani znaju kako postoje razvijene civilizacije koje funkcioniraju bez rimske okupacije ili utjecaja.
Sanel Marić, vodič iz Bosne i Hercegovine, koji povremeno radi za kanadsko-američkog operatera “Rick Steves’ Europe”, imao je neugodnu epizodu s pomalo sumanutim američkim putnikom na svojoj turi. Putnik je odlučio da sazna više podataka o vodiču prije prvog susreta s njim. Pri upoznavanju je rekao vodiču kako zna da je on “bosanski musliman” i kako treba znati da će kao takav biti pod prismotrom njega i možda još ponekog Amerikanca iz grupe koju je Marić vodio. Ovdje nije potrebno pojašnjenje jer su arogancija u kombinaciji s neurotičnom paranojom tipični i za prosječne Amerikance, u zavisnosti iz kojih američkih krajeva dolaze, kao i za drevne Rimljane, koji su pojedince i skupine nerimskog porijekla smatrali sumnjivim ili manje vrijednim poštovanja.
Nekoliko različitih vodiča koji rade u Italiji svjedočilo je tragikomičnoj gesti vremešne Amerikanke u Sikstinskoj kapeli. Ona je izganjala dozvolu da uvede svog malog psa u Kapelu. Poslije je rekla kako je godinama željela da i njen pas uživa u ljepotama Sikstinske kapele. Ovo asocira na Rimljane koji su više cijenili životinje nego gladijatore, zatvorenike, robove, ali i profesionalne borce protiv divljih životinja. Izdvajali su ponekad veća sredstva za životinje koje su pripremane za borbu ili zabavu, nego za svoje građane.
Stefan Bozadžijev, vodič iz Bugarske, napravio je zabilješku omanje serije ovakve vrste pitanja i komentara. Evo bisera njegovih američkih posjetilaca tokom tura po Bugarskoj: “Zašto se gnjavite s drugačijim alfabetom, zašto ne koristite latinicu?” Ovo je možda i najtipičnije pitanje za Amerikance kao Rimljane današnjice. Latinica je ionako rimski alfabet i danas je nametnuta skoro cijelom svijetu, prvenstveno kroz engleski jezik kao globalno dominantni. Amerikanci se ne moraju previše truditi pri učenju drugih jezika pošto im je sa svjetskom dominacijom engleskog dosta toga olakšano. Rimljani su također željeli da se osjećaju komforno kada putuju u udaljene krajeve pod rimskom upravom. Lokalni narodi i plemena ponekad su tjerani da se latiniziraju, ali većina Rimljana nije trebala učiti strane jezike. Nisu sebe prilagođavali ostatku svijeta, nego su svijet pokušavali prilagoditi sebi, slično kao mnogi današnji Amerikanci. U Bugarskoj se, naravno, koristi lokalna verzija ćirilice, a natpisi su negdje prevedeni na engleski jezik, negdje nisu. Ovdje se uvezuje i pitanje za Stefana u formi pritužbe na to da ljudi u Bugarskoj ne govore pravilno engleski.
Stefan je onda naišao na još jedan biser: “Ova zemlja je toliko siromašna da ni crnci ne žive ovdje.” Komparacija s antičkim Rimskim carstvom pri ovom možda nesvjesnom izljevu klasičnog rasizma već je objašnjena u stavkama o rimskoj aroganciji i nadmenosti. I na kraju, stiglo mu je pitanje: “Zašto vaše grožđe i lubenice imaju košpice, kako to da ih nemate bez košpi kao kod nas u Americi?” Ovdje je arogancija nastupila u koaliciji sa zatupljenošću, s Rimljanima ili bez njih.
Stav