Piše: Muharem CERO
“Fatalna” dejtonska praznina od pariškog potpisa do današnjeg dana čini Bosnu prostorom nedovršenog rata. Refleksija njene državnosti, suvereniteta i teritorijalnog integriteta, državna imovina, jeste predmetom sporenja, harčenja i u krajnjem negiranja i samog postojanja.
U svom mandatu visokog prestavnika u aprilu 2005. godine, Ešdaun je prepoznao namjere i konačne ciljeve dalje poslijedejtonske ugroženosti i same opstojnosti na ne tako daleke staze. Svojom odlukom proglasio je Zakon o zabrani raspolaganja državnom imovinom, identificirao ju je, pravno opisao, te stvorio obavezu donošenja bosanskohercegovačkog Zakona o upravljanju državnom imovinom.
Ešdaunov zakon je pretočen u istovrsnom obliku u domicilne zakone u BiH.
Presuda Ustavnog suda BiH U:1/11 je u cijelosti potvrdila Pedijevu namjeru, te i samom svojom sadržinom dodatno stvorila obavezu donošenja Zakona o upravljanju državnom imovinom u bh. parlamentu. Ešdaunov zakon i citirana Ustavna odluka su zaokružili dejtonsku ustavnu cjelinu i barem normativno zaustavili proces krivotvorenja međunarodnog sporazuma.
Prošlo je gotovo 14 godina od, po meni, najbitnije intervencije međunarodne zajednice kroz Ešdaunov potpis od uspostave mira u BiH. Nažalost, visoki predstavnik Miroslav Lajčak u post-Ešdaunovom mandatu nije uspio (ili pak htio) do kraja okončati započeti posao svoga prethodnika.
Lajčak je zanemario obavezu zabrane raspolaganja državne imovine i besposljedično dozvolio pražnjenje njenog portofolija, čime je posljedično ohrabrujući opcije ustavne destrukcije BiH omogućavao promjenu ustavno-pravnog karaktera u hodu.
Takvo stanje, zbog promjenjenih političkih odnosa u Vijeću za implementaciju mira, nažalost i danas traje uz vidnu nemoć aktuelnog Visokog predstavnika Valentina Incka.
Nadati je se da će dobri duh Pedija Ešdauna uspjeti snagom istine i političkim proviđenjem unutarnjih igrača prepoznati da rješavanje i očuvanje državne imovine Bosne i Hercegovine jeste modus vivendi njenog državnog opstanka, suvereniteta i teritorijalnog integriteta.
R.I.P. Lorde Ešdaune