Tribina pod nazivom “9. januar 1992. – Dan podsjećanja na genocide nad Bošnjacima” održana je sinoć u Tešnju, a predavač je bio Amor Mašović, bivši direktor Instituta za nestale osobe u BiH.
Kako je naglasio Mašović, “cilj tribine jeste da mlade odučimo od onoga na koji način su vaspitivane generacije prije njih, pa i moja generacija, a bili smo vaspitivani u formi potpunog zaborava od svega onog što se dešavalo, prije svega Bošnjacima, na ovim prostorima, a dešavali su se genocidi”.
“Danas više nego ikad smo svjedoci posljedica jednog takvog genocida koji, zapravo nije ni okončan. Taj genocid i danas traje prema majkama, suprugama, kćerkama, nanama Prijedora, Bratunca, Zvornika, Vlasenice i svih drugih dijelova Bosne i Hercegovine gdje su one, majke prije svega, prisiljene da po nekoliko puta sahranjuju svoju djecu, jer se zločinci nisu zaustavili na ubijanju, sahranjivanju u masovnim grobnicama, već su ih prekopavali i dijelove skeleta raznosili širom Bosne i Hercegovine”, kazao je Mašović.
Naveo je da je dva miliona ljudi bilo prognano ili izbjeglo iz svojih domova širom Bosne i Hercegovine. Najmanje 30.000 djevojčica, djevojaka, žena, uključujući i starice starije od 75 godina bilo je izloženo masovnim silovanjima i seksualnom zlostavljanju. Nekoliko desetina muškaraca, također je bilo izloženo takvim vrstama nasilja.
“Po prvi put u historiji će zločin silovanja u presudi Međunarodnog krivičnog suda u Hagu protiv trojice zločinaca iz reda Karadžićevih formacija biti označen kao zločin protiv čovječnosti. I u ranijim ratovima dešavala su se silovanja, ali ona nikad nisu bila označena kao zločin protiv čovječnosti. Prvi put se to dešava u Hagu”, istakao je Mašović.
Više od 1.600 vjerskih objekata, najviše islamskih, je uništeno tokom agresije na BiH. Najmanje 200 hiljada ubijenih, ovaj broj sadrži više od 32 hiljade onih koji su nestali, čija sudbina je ostala nepoznata članovima njihovih porodica. U taj broj ubrajamo i sve one bebe koje su nakon nekoliko dana, sedmica ili mjeseci po porodu umirale u naručju svojih majki zbog nedostatka majčinog mlijeka, lijekova.
Sve navedeno, kako je istakao Mašović, oslikava zlodjela koja su činjena po cijeloj BiH. Ipak, kazao je da su za njega najboljnije bile ekshumacije, posebno dvije bebe, petomjesečne bebe Amile ubijene 1992. godine i Fatime 1995. godine.