Ko se još sjeća slučaja “Orašje”? Deset bivših pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) uhapšeno je koncem 2016. godine zbog sumnje da su počinili zločine nad Srbima u Orašju od aprila 1992. do jula 1993. godine.
General Đuro Matuzović, optužen je s Ivom Oršolićem, Markom Dominkovićem, Josom Nedićem, Markom Blažanovićem, Matom i Antom Živkovićem, Stjepom Đurićem i Mirkom Jurićem za navodni progon srpskog stanovništva – uključujući ubistva, zatvaranja, mučenja, silovanja i druge nečovječne postupke počinjene u Orašju. General Matuzović je u međuvremenu zaboravljen. Postupak još uvijek traje pred Sudom BiH, a postupak mediji gotovo ignoriraju.
No, nije bilo tako jeseni 2016. Ovaj slučaj izazvao je tada ljute, gotovo histerične reakcije zvaničnika u Republici Hrvatskoj, a mediji u susjednoj zemlji su danima pjenili protiv Bosne i Hercegovine i “bošnjačke politike” i “političkog Sarajeva”, iako je riječ o manje-više prijavama koje su dolazile s prostora bh. entiteta RS, što je za ovu priču manje bitno. Ili možda jeste.
Najavljivala su se hapšenja generala Armije Republike BiH (!?) među kojima i generala Atifa Dudakovića zbog navodno sporne uloge u Jugoslovenskoj narodnoj armiji (JNA) 1991. godine. Tadašnja hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović tražila je “da se trezveno prouče činjenice, jer se ne smije učiniti ništa što bi unijelo razdor među narodima u Bosni i Hercegovini”.
Tu se nije stalo. O hapšenju civilnog i vojnog vrha HVO-a i policijskih struktura razgovarali su danima tadašnji hrvatski ministri, te državni odvjetnik Dinko Cvitan, pa čak i direktor Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) Daniel Markić. Organizirani su višesatni sastanci u Banskim dvorima! Bivši ministar obrane, nekadašnji načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske i predsjednik Generalskog zbora, Pavao Miljavac (u međuvremenu je preminuo) pjenio je tada, ali i kasnije u hrvatskim medijima protiv Sarajeva. Plašio je javnost u Hrvatskoj da se hapšenja tempiraju, da iza svega stoji politika…
Skoro deceniju kasnije, danas, gledamo sličan scenarij. Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović jučer, 28. maja, se dramatično, gotovo bijesno obratio javnosti jer su u njegovu zemlju, navodno, stigle četiri nove optužnice iz Bosne i Hercegovine zbog ratnih zločina. Milanović je povodom obilježavanja Dana Oružanih snaga Hrvatske, kazao kako “nakon 30 godina dolaze nove optužnice koje se temelje na presudi šestorci iz BiH”.
“To je politička zloupotreba”, rekao je Milanović.
Ko je jamio, jamio
U duhu njegovog kulturnog rasizma (prvo sapun, onda parfem) nije odolio da opet zaprijeti Bosni i Hercegovini. Kako veli, Hrvatska ne može podržavati europske integracije naše zemlje, “dok se istovremeno protiv hrvatskih časnika iz tog perioda vode procesi”.
Poruke iz Zagreba, bile su kontradiktorne, dok je predsjednik Milanović tvrdio da je riječ o “optužnicama koje se temelje na presudi šestorci iz Bosne i Hercegovine” (aludirao je na slučaj “Prlić i ostali” za udruženi zločinački poduhvat i međunarodni oružani sukob u Hercegovini i srednjoj Bosni s učešćem regularnih snaga Hrvatske vojske), usmjeravajući oštrice prema “političkom Sarajevu” i (između redova) Bošnjacima, penzionirani general Ljubo Ćesić Rojs je pojasnio da da su četiri optužnice iz Bosne i Hercegovine u Hrvatsku stigle 2. maja i da se odnose na Bosansku Posavinu?!
“Tiču se Bosanske Posavine. Imena neka kažu najviši hrvatski dužnosnici, koji znaju za te četiri optužnice, koje su došle u RH. Terete najviše zapovjednike Operativna grupa Bosanska Posavina i niže. Jedan od najviših zapovjednika koji je bio u vrijeme odbrane Bosanske Posavine 6. oktobra 1992. kada su pali s područja Bosanski Brod, Derventa, to su zadnji dani”, kazao je Rojs, prenijeli su mediji.
To što Bosanske Posavine nema u “presudi šestorci”, nikome nije bilo ni bitno. Ko je jamio, jamio, rekao bi rođo Rojs. Za sve je krivo Sarajevo (Dragan Čović, Hrvatski tjednik).
Kasnije tokom dana, 28. maja, RTL Danas je prenio neslužbene informacije da su, zapravo vlasti RS-a zatražile pokretanje kaznenih postupaka protiv petorice bivših visokih zapovjednika Hrvatske vojske (HV) i Hrvatskog vijeća obrane (HVO) zbog njihovog ratnog djelovanja u Bosni i Hercegovini. Na popisu se nalazi niz istaknutih imena, uključujući umirovljenog general-bojnika Damira Krstičevića, bivšeg zamjenika načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske itd.
Međutim, onda Kopernikanski obrat. Portal Istraga.ba danas je utvrdio da je Zoran Milanović obmanuo javnost. Optužnice protiv hrvatskih generala nisu proslijeđene Hrvatskoj, jer ne postoje!
Ali, to nikome nije bitno. Javljaju se, evo, premijer Andrej Plenković (ovih dana rado je ćaskao sa Dodikovom “desnom rukom”, Željkom Cvijanović, iako su, kako vele, “optužnice” stigle već 2. maja) i čitav niz ministara koji se utrkuju ko će više zaprijetiti “prijateljskoj Bosni i Hercegovini”.
U, očito, koordiniranoj akciji, iz Mostara stižu osude “podizanja optužnica protiv generala HV-a i HVO-a”, pa se priča nastavlja a unutrašnji odnosi u zemlji destabiliziraju upravo iz susjedstva.
Dakle, predsjednik, premijer i ministri jedne zemlje Europske unije manirom klasičnog fake newsa vode aktivnosti na destabilizaciji susjedne zemlje. Poznato?!
Ali, sličan scenarij već je viđen u augustu 2021. Tada je zagrebačka Nova TV “saznala” da je Tužilaštvo BiH zatražilo pokretanje postupka protiv hrvatskih ratnih komandanata iz operacije “Bljesak”, nakon čega je uslijedila slična histerija. Predsjednik Milanović je i onda “oštro reagirao”, gdje neće… I tada se govorilo o “optužnicama”, a ne “istragama”.
“Vidimo i dan danas da u susjednim državama, u BiH za koju želim vjerovati da su prijateljska, zasipaju Hrvatsku optužnicama protiv hrvatskih ratnih zapovjednika za neka izmišljena djela kolektivne ili zapovjedne odgovornosti otprije 20 i više godina. To nije dobro za međusobne odnose. Tome treba reći – ‘Gospodo, taj film nebu te gledali, tim ljudima se neće suditi u hrvatskoj državi, mi ćemo ih zaštititi po svaku cijenu, to su naši ratni zapovjednici'”, prkosno je poručio drug Milanović.
Reakcije na “non-paper”
Naime, kao i u slučaju slučaja “Orašje” nakon kojeg je bivša predsjednica Grabar-Kitarović u Briselu poručila kako će Hrvatska iskoristiti svoj položaj u EU i NATO da rješava odnose u BiH, tačnije “hrvatsko pitanje” (da bi potom su uslijedile optužbe radikalizam, priče o ISIL-u uz granicu s Hrvatskom itd.), na isti način Milanović prijeti Bosni i Hercegovini i Sarajevu iz političkih razloga.
Prijetnje hrvatskog predsjednika dolaze “znakovito” nakon non-papera Savezne Republike Njemačke i Republike Francuske koja je znatno otežala položaj laktaškog vožda, ali i ubrzo nakon Dodikove ponovne posjete Moskvi.
Naime, nova europska inicijativa – uz uvođenje bilateralnih sankcija vlastima RS-a na razini država Europske unije – zatvara manevarski prostor Draganu Čoviću koji ne samo da brani politiku Milorada Dodika, već tvrdi da je je “izvor svih problema u Sarajevu”.
Ovaj potez dolazi i vrijeme kada i njihovi partneri iz koalicije “Trojka”, sa opozicijom iz bh. entiteta RS, traže da Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) BiH prihvati Platformu za mir i rekonstrukciju Vijeća ministara, te se odrekne destruktivnih politika Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD).
No, to ne odgovara ni Čoviću ni Zagrebu jer Dodik proizvodi stanje nestabilnosti u kojem zvanični Zagreb može “loviti u mutnom”, tvrditi da je Bosna i Hercegovina “propala i nemoguća država”, te posljedično ustati sa zahtjevima za trodijelnu podjelu zemlje koju, evo, u više navrata traži “mostarski sokol”!
Kako je Miloradu Dodiku sve više sužen prostor za radikalizaciju – što stavlja i zvanični Beograd pred pritiske da se izjasni – “partner” iz Zagreba hitno treba dodatno antagoniziranje odnosa sa Sarajevom i Bošnjacima kako bi ih se pozicioniralo kao remetilački faktor koji uporno nasrće na Hrvatsku, iako je, eto, Zagreb “najveći prijatelj” i “najveći zagovornik Bosne i Hercegovine” i njezinog članstva u Europskoj uniji i NATO-a!
Pritom je (ne slučajno, jasno) poput “atletskog zeca” izbačen hudi Rahim Ademi (ne sam, Rahime!), hrvatski general kosovskog porijekla, da udari na obraz Bosni i Hercegovini koja je nezahvalna!?
Jeste, stvarno, su nezadovoljni građani Bosne i Hercegovine koji toliko kupuju hrvatske proizvode da je izvoz te zemlje ovdje porastao za 22 posto u proteklog godini. Ali, to je već neka druga priča.
Uloga Kremlja
Na sumnjivu poziciju “velikog prijatelja Bosne i Hercegovine” jučer je upozorio i britanski The Guardian, ukazujući da na razini Europske unije konkretne akcije protiv Dodika i vrha u RS-u nema upravo zahvaljujući “blokadi iz Mađarske i Hrvatske”.
U svemu tome ozbiljno treba sagledati pro-ruske interese samog Zorana Milanovića na čiju rusku ulogu je prošle jeseni upozorio i sam Plenković. Sasvim je indikativno da zagrebačka medijsko-politička operacija počinje netom nakon Dodikove posjete Moskvi!
U ovakvim okolnostima sasvim je jasno da su posljednji događaji na Balkanu mogu posmatrati i kao dio pro-ruskih nastojanja za destabilizaciju Balkana, te da secesionističke prijetnje Milorada Dodika – dok ga zvanični Zagreb, eto, čuva – mogu biti put u destabilizaciju i kraj mira u regiji!