Nakon kraćeg zatišja Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH i predsjednik SNSD-a, nastavlja izazivati skandale.
Posljednji u nizu je njegovo odbijanje da odobri agreman njemačkom ambasadoru u BiH, zbog čega je morao reagirati i zvanični Berlin te zaprijetiti da bi mogao uskratiti podršku našoj zemlji, između ostalog u dobivanju kandidatskog statusa za članstvo u Evropskoj uniji.
Iako je ovaj potez Dodika ispod svakog nivoa i bez presedana, njega ne treba posmatrati kao išta drugo nego kao potez očajnika koji broji svoje posljednje dane u Predsjedništvu BiH, iz kojeg odlazi krajnje neslavno.
No, u trenutku kada je, nakon pobjede na izborima 2018., ulazio u Predsjedništvo, Dodik nije krio svoje velike ambicije.
Najavljivao je revidiranje prenesenih nadležnosti, odnosno ukidanje čitavog niza institucija koje su prenesene na nivo BiH, poput Suda, Tužilaštva i SIPA-e, promjenu kursa vanjske politike okretanjem glave ka Rusiji i leđa prema Zapadu, blokiranje produženja mandata EUFOR-a u našoj zemlji… I na kraju izgubio gotovo u svemu.
Naravno, Dodik svakako jeste pokušavao raznim vrstama blokada i pritisaka, no svi su oni završili katastrofalno loše po njega. Njegova najveća avantura, primoravanje NSRS da jednostrano i vanustavno od države BiH preotme prenesene nadležnosti, završila je povlačenjem i priznanjem poraza nakon međunarodnih pritisaka i intervencije visokog predstavnika Kristijana Šmita (Christian Schmidt).
Za Šmita će Dodik u medijima tvrditi da je nelegalan i tražiti njegovo krivično procesuiranje i deportiranje, ali će se u praksi pokunjeno povlačiti pred njegovim odlukama.
U istoj Narodnoj skupštini je ove godine u junu doživio debakl kada je ostao bez potrebne dvotrećinske većine za osporavanje odluke Predsjedništva o trgovinskom sporazumu s Velikom Britanijom. Ovo nije bio prvi debakl, jer je Dodikov veto prvi put odbijen kada ga je uložio na odluke o diplomatskim aktivnostima, kao što su uspostavljanje ambasada, a zatim su poslanici oborili i veto koji se odnosio na to da Republika Srpska neće učestvovati u zajedničkom, državnom testiranju pismenosti.
Dodik nije uspio sprečavati ni druga dva člana Predsjedništva da na međunarodnoj sceni zastupaju BiH na način potpuno suprotan njegovim stavovima. Posljednje u nizu je Dodikovo protivljenje učešću člana Predsjedništva Šefika Džaferovića na Samitu međunarodne krimske platforme, koji je nazvao nelegalnim i samoinicijativnim.
Vapaj očajnika
Kao što nije spriječio ni nastup Željka Komšića pred UN-om niti ambasadora BiH u ovoj instituciji da se pridruži osudi ruske agresije na Ukrajinu i još brojne poteze kojima se BiH, srećom, stavila na stranu civiliziranog svijeta.
Od tog svijeta Dodik je uglavnom bio izoliran, a kao nosilac najviše funkcije u državi uspijevao je održavati samo rijetke susrete, uglavnom sa zvaničnicima iz Rusije, Turske ili Mađarske.
Uzimajući sve u obzir, ne treba čuditi što je na predstojećim izborima Dodik kandidat za mnogo manje zahtjevnu funkciju predsjednika RS. Jer iz Predsjedništva BiH on izlazi pokunjeno, kao potpuni gubitnik.
Američke sankcije
Ono što je Dodik u svom mandatu uspio zaraditi je i proširenje američkih sankcija. U januaru 2022. američko ministarstvo finansija objavilo je proširenu listu sankcija za djela korupcije, kojom je obuhvaćen i Milorad Dodik. Prije ovih proširenih sankcija Dodik se na crnoj listi SAD nalazio još od 2017. godine.