Piše: Aida HRNJIĆ
Deset dana nakon što djeca sa poteškoćama u razvoju koja pohađaju Edus programe i nisu još uvijek krenula u svoju školicu, a mi roditelji imali niz sastanaka, molbi, objašnjavanja, protesta stiže nam preko medija vijest kako će ministar obrazovanja Kantona Sarajevo podnijeti krivičnu prijavu protiv kampanje.
„Protiv te kampanje koja je bila u vidu projekta ćemo podnijeti krivičnu prijavu“ rekao je ministar Elvir Kazazović.
Još niz drugih izjava je dao, samo jedna od njih je kako „oni imaju 9 miliona maraka za specijalizirano obrazovanje i neće dozvoliti da nevladina organizacija vodi obrazovanje“
Prvo, ja nikada u životu nisam čula da neko podnosi krivične prijave protiv kampanje, ali evo kod našeg „stručnjak“a za obrazovanje sve je moguće. Mi roditelji koji smo konačno digli svoj glas protiv nedopustivog odnosa sistema spram naše djece smo je nazvali kampanja, a zapravo je naš aktivizam o podizanju svijesti o ovom problemu. Čisti volonterizam i aktivizam u nadi da pomognemo svojoj djeci i obezbijedimo im kvalitetan program koji je naučno dokazan i dokazano pomaže našoj djeci.
Drugo, taj isti ministar je zajedno sa bivšim direktorom jedne specijalizirane ustanove javno i pred TV kamerama rekao kako „nemamo više mjesta i kapaciteta, ni prostornog ni kadrovskog za nastavak programa pri toj ustanovi jer ista ima samo 18 mjesta, a djece je tada bilo oko 100. „Treba tražiti druga rješenja“ I jesmo. Mi roditelji smo tražili i u saradnji sa zvaničnim institucijama obezbijedili da se registruje predškolska ustanova pri centru Vladimir Nazor u Sarajevu. Zbog nas je Općinsko vijeće dodijelilo zgradu prazne škole Isa Beg Isaković tom istom Centru Vladimir Nazor da bi se djeca smjestila dole i nastavila sa radom. Mi! Da, mi roditelji smo to sve obezbijedili našom „kampanjom“!
Mi smo tražili sistem za svoju djecu, a sistem se branio i u svojoj nemoći prizivao u pomoć one koji su se osjećali ugroženima, jer bi zaboga neka djeca konačno dobila mali komad neba iznad svojih glavica i konačno bi njihovi roditelji malo odahnuli. Ugrožene su im sujete prije svega pa ne priznaju da oni nikada nisu napravili ništa ni približno valjda se nikada nisu ni sjetili, a dok se kunu u djecu i ljudska prava. Pokušavala sam razumjeti i sagledati ali logičnog odgovora nikada nisam našla zašto bi sistem za moje dijete bio prijetnja za bilo koje drugo dijete.
Zašto niko od stručnjaka ne ustane i ne kaže javno da ne postoji univerzalan sistem za svu djecu sa poteškoćama u razvoju, da svako dijete zavisno od dijagnoze koju ima mora imati pristup svemu što mu treba. Djetetu sa cerebralnom paralizom treba recimo fizikalna terapija, a djetetu sa autizmom poseban plan i program za učenje. Djetetu sa Down sindromom treba sve što njegovo stanje nosi sa sobom i tako redom. Čiji interes štite oni koji žele biti žrtve nakaradno postavljenih stvari?
Danas kad sam vidjela izjave onih koji se kunu u djecu i njihova prava nakon toliko vremena razbistrilo mi se. Štite interese tog istog sistema koji im je djecu onemogućio u puno stvari jer njima tako odgovara. Gledam meni već poznata lica i znam tačno „u glavu“ gdje je čije dijete. U Mjedenici, u Vladimir Nazoru, u kući, u nevladinoj organizaciji i tako redom…
Naime, mi roditelji smo u svojim zahtjevima, a nakon što nas je i ova školska godina dočekala bez rješenja tražili hitnu smjenu ministra Kazazovića i njegovih savjetnika, o čemu nas je premijer Kantona Adem Zolj obavijestio na sastanku kojeg smo imali sa njim da će prenijeti naš zahtjev na slijedećoj sjednici Vlade KS. Sigurno je da ne bismo tražili smjenu unatoč svemu da ministar nije u samoj Skupštini Kantona nas i našu djecu prozvao i rekao „ne gradi se država ovako i ja moram braniti zakon“. Meni zaista kroz glavu se samo redaju slike naše djece i njihova lica i konačno me pogodi od koga ministar brani zakon i državu. E-hej ljudi od djece uzrasta 2 do 7 godina. Ne ineteresuju nas političke kampanje, kandidature ni bilo šta slično. Mi tražimo riješenje za našu djecu.
Umjesto rješenja ministar se vješto služi predizbornom kampanjom, spinovima i bacanjem prašine u oči. Snimili smo i video u kom „ako laže koza ne laže rog“ i jasno se vidi u kakvom su stanju dio prostorija škole. Plate edukatorima koji su radili sa našom djecom kasne već 3 mjeseca i do danas nisu sve isplaćene. Sve su to bili naši zahtjevi koje smo prenijeli premijeru i koje je on primio i obećao rješenje.
Ljulja li se to ministrova stolica pa ne preza ni od čega ili je ovo stav kompletne Vlade KS ostaje da vidimo sutra kad će i biti sjednica Vlade. A ja, ja kao mama evo sjedim, čekam krivičnu, specijalce na vratima i spremna sam jer ću da govorim istinu dok me ima i ne dam svoje dijete u kandže sistema čiji je cilj da od punoljetstva pa nadalje bude korisnik „Zavoda za mentalno nešto“ – ne mogu ni izgovoriti ni napisati!
Nikada, ni pod kojim uslovima i ni za čiji interes. Tražim komad neba iznad glave svome djetetu i imam pravo na to. Legalnim i demokratskim sredstvima i dok ga ne nađem neću odustati. Na tom komadiću neba će da sija sunce, bez olovnih kiša i šake tableta za spavanje. Ne ne ugrožavam ničije dijete niti njegovo pravo sa tim, čak naprotiv, svako ima pravo ustati i učiniti nešto konkretno da ovo ludilo stane. Jedna mala sitnica u cijelom opusu kojeg napraviše je ostala sasvim neprimjećena. Djeca, znate li da djeca plaćaju najstrašniju cijenu vašeg nebuloznog sistema!