Početak maja za stanovnike Goražda znači i početak dana otpora agresiji. Ona je pripremana planski i temeljito, a prema zvaničnim podacima, tadašnja JNA još u drugoj polovini 1991. godine počela je pripreme za okupaciju Goražda pod izgovorom mobilizacije i obilazaka okolnih terena.
Već u oktobru 1991. godine preko organa SDS-a počelo je sistematsko naoružavanje srpske populacije, a kasnije i masovno iseljavanje srpskog stanovništva.
Krajem marta 1992. godine dobrovoljačke jedinice JNA u Goraždu i okolnim općinama dostigle su cifru od 6.500 što je otkrilo jasne planove napada. Strategija opkoljavanja Goražda provođena je planski, mjesecima, od prijetnji za dizanjem u zrak benzinske pumpe, preko barikada do povlačenja aktivista SDS-a na okolna brda. U međuvremenu grad se punio izbjeglicama iz susjednih općina. Prodor Užičkog korpusa u Goražde spriječili su dugotrajni pregovori koje je vodio tadašnji načelnik općine Hadžo Efendić koji je odbio i posljednji ultimatum SDS-a o predaji grada.
Ultimatum SDS-a odbijen
maja 1992. godine cjelokupno Podrinje bilo je okupirano, osim Goražda. Opsada jedinog, u to vrijeme slobodnog grada na Drini, počela je 4. maja u ranim jutarnjim satima kada su na Goražde ispaljene prve granate. Opsada je trajala ukupno 1.336 dana, a u odbranu grada uključili su se građani, patriote, mladi ljudi svjesni činjenice da ne postoji drugi izbor da sačuvaju svoje i živote svojih porodica osim otpora.
Tokom opsade u Goraždu su izvršeni mnogi zločini protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Agresor je svojom strategijom držanja grada u potpunoj blokadi, bez elementarnih uslova za život, vršio sistematsko granatiranje grada teškim naoružanjem, a sredinom 1992. godine grad je bio potpuno izoliran od drugih teritorija pod kontrolom Armije RBIH.
Iako je u maju 1993. godine Goražde dobilo status zaštićene zone UN-a, sistematski napadi na grad i teror stanovništva su nastavljeni, a tešku situaciju usložnjavala je i blokada ulaska humanitarne pomoći. Sve se dešavalo naočigled pasivne Međunarodne zajednice koja je ovom gradu dala status sigurne zone UN-a.
Goražde je bilo zatvoren krug bez komunikacija, vode i struje, grad iz kojeg je jedini izlaz bio borba. Bez obzira na neprijateljsku snagu i artiljeriju hrabri i domišljati stanovnici grada na Drini su uspjeli da se odbrane. Nažalost u periodu duge opsade Goražde poginulo je više od 4.000 ljudi, civila i vojnika među njima i 148 djece.
Strateška zona odbrane
Zbog svog položaja Goražde je predstavljalo jednu od glavnih strateških zona odbrane Republike BIH. Na Drini su branjene historijske i kulturne tekovine BIH i njena državna cjelovitost.
Trideset godina od početka otpora agresiji u Goraždu će biti obilježeno, između ostalog i sutrašnjim otvaranjem centralnog spomen obilježja na kojem su uklesana imena 2.115 poginulih boraca za njegovu odbranu.
U povodu Dana otpora agresiji planirana je i tribina na temu neprocesuiranja ratnih zločina na području Goražda 30 godina od početka opsade. Jedina optužnica do danas podignuta i potvrđena pred Sudom BiH je protiv komandanta TO Srpsko Goražde Brane Petkovića i to za zločine počinjene u Lozju, a koji se nije pojavio na ročištu u martu ove godine, pa je neizvjesno da će se pojaviti i na izjašnjavanju o krivici zakazanom za 16. juni ove godine.
Mezarja u Goraždu na kojima počivaju najbolji bosanski sinovi, uz Dan šehida koji se obilježava drugog dana Ramazanskog bajrama, danas su obišle porodice šehida, njihovi najbliži, zvaničnici grada i BPK Goražde te predstavnici Muftijstva goraždanskog i Medžlisa Islamske zajednice Goražde. U Sinan begovoj džamiji počelo je učenje hatma dove pred duše šehida u čemu će učestvovati svi koji znaju učiti Kur’an, što je ideja muftijstva goraždanskog.
Sa goraždanskih šehitluka ukazano je na potrebu trajnog čuvanja sjećanje na ljude koji su položili živote za BIH, koji su žrtvovali živote da bi generacije nakon njih uživale slobodu.
