Tokom posljednjih 35 godina od nuklearne katastrofe u Černobilu, obližnju glavnu cestu u Pripjatu zauzele su biljke, drveće i divlje životinje.
Napušten satima nakon otapanja nuklearnog reaktora 1986. godine, grad u kojem su nekada živjeli radnici nuklearne elektrane i njihove porodice od tada postoji kao sablasno mjesto duhova.
Međutim, sada je njegov centralni bulevar očišćen od drveća i grmlja, pa čak i ponovo priključen na električnu mrežu. Bivši stanovnici ovog nekad uspješnog grada prvi put su ga posjetili 2020. godine.
Iako je mali broj turista do sad dolazio u Černobil i okolinu tokom posljednjeg desetljeća, ukrajinske vlasti vjeruju da bi se broj posjeta mogao enormno povećati.
Svijest javnosti o onome što se dogodilo u Černobilu prije 35 godina, 26. aprila, pojačana je popularnom i hvaljenom HBO-ovom mini-serijom o katastrofi i njenim posljedicama.
Masovni turizam ne bi samo pomogao globalno održati popularnost događaja iz Černobila, smatraju ukrajinske vlasti, već bi donio novac za pomoć u daljnjim restauratorskim radovima.
Nakon katastrofe, oko 350.000 ljudi preseljeno je iz regiona oko Černobila u potpuno novi grad, Slavutich, osnovan za smještaj radnika iz fabrike i naučnika, oko 30 km od mjesta eksplozije.
Ipak, zona isključenja u i oko Černobila i dalje je ogromna, spomenik ljudskim greškama koje su počinile sovjetske vlasti prije 35 godina, što je dovelo do eksplozije reaktora br. 4, vatre i izbacivanja radioaktivnog materijala u atmosferu.
Sovjetske vlasti pokušale su sakriti katastrofu, međutim neuspješno, nakon što je prekomjerno zračenje otkriveno čak u Švedskoj. .
Reaktor je u početku bio smješten unutar ogromnog sarkofaga, koji je 2019. godine još uvijek propuštao zračenje. Ove godine napokon je zatvoren u sklonište u obliku luka. Unutra su roboti nastavili mukotrpan proces demontaže onoga što je ostalo od reaktora.
Tek sada ukrajinski zvaničnici smiju sugerisati da bi na kraju zone isključenja, Prypat, pa čak i zatrpani reaktor mogao postati turističko odredište, spomenik ne samo prošlim greškama čovječanstva, već i sposobnosti da se oporavi i nastavi dalje.
„Naš turizam je jedinstven; to nije klasičan koncept turizma, ”rekao je Bohdan Borukhovskyi, zamjenik ukrajinskog ministra okoliša.
“Ovo je područje meditacije i razmišljanja, područje gdje možete vidjeti utjecaj ljudske greške, ali isto, vidjeti i ljudsko junaštvo koje ju ispravlja.”
Sva četiri reaktora elektrane su u procesu demontaže, ali ovaj posao sam po sebi neće biti završen prije 2064. godine. Dijelovi lokacije mogli bi biti radioaktivni stoljećima, ali nivo je sada dovoljno nizak da ih turisti mogu sigurno posjetiti i da naučnici mogu obavljati svoj posao.
Ukrajina još uvijek zabranjuje življenje unutar zone, iako se smatra da je oko 100 ljudi, uglavnom bivših stanovnika, prkosilo vlastima i nastavilo tamo živjeti.