Naša stranka i SDP pokazali su po ko zna koji put da kao politički projekti imaju samo jednu istinsku funkciju i svrhu – sabotažu probošnjačkih, a time i probosanskih interesa.
Kao i obično, svoju pravu prirodu iskazuju u odsudnim političkim trenucima usrdno se trudeći sabotirati svaki pozitivni politički pomak, sve ono što bi moglo biti pobjeda za Bosnu i Hercegovinu, ali i za Bošnjake. Ovaj put to rade u Mostaru, čiji građani nakon više od decenije, poslije dugih i mučnih pregovora koje je vodila SDA, konačno imaju priliku glasati na izborima, ukloniti s vlasti HDZ-ovog načelnika te zabiti zadnji kolac u srce vampirskog i zločinačkog projekta “hrvatskog stolnog grada”. I umjesto da se okupe zajedno s drugim probosanskim strankama oko zajedničke platforme slobodnog Mostara, šta to rade Naša stranka i SDP?
Potpuno očekivano, barem za one koji nemaju iluzija u vezi s pravom prirodom ovih političkih organizacija, SDP i Naša stranka sabotiraju inicijativu SDA o zajedničkom nastupu probosanskih stranaka na izborima u Mostaru te prave vlastitu suparničku koaliciju. Je li potrebno i spominjati da time samo pomažu HDZ-u? Istom onom HDZ-u čiji neoficijelni bojovnici pod paravanom “navijača” HŠK “Zrinjski”, naoružani kamenjem, noževima, palicama pa čak, kako pokazuju snimci sigurnosnih kamera, i automatskim naoružanjem, redovno vrše diverzantsko-terorističke upade na lijevu obalu Neretve kako bi demonstrirali da je čitav Mostar stvari hrvatski!
Ovakvu subverzivnu ulogu Naše stranke i SDP-a prepoznao je i nekadašnji gradonačelnik Mostara Safet Oručević. Revoltiran saboterskim ponašanjem lidera SDP-a i Naše stranke, poručio je da su njihovi lideri Predrag Kojović i Nermin Nikšić ništa drugo već – maloumnici. Oručević je konsterniran što Kojović i Nikšić odbijaju da vide kako “rigidna struja HDZ-a BiH više voli rat nego izgubiti izbore u Mostaru”, te da se zbog toga “sve probosanske stranke moraju ujediniti u Mostaru”. Oručević, koji je uvjeren da će, ako probosanske stranke nastupe udruženo u Mostaru, “gradom vladati bh. načelnik i nikada se više HDZ neće vratiti”, te da će nakon toga Mostar “zauvijek biti glavni grad Hercegovine, a ne hrvatski stolni grad”, smatra da Kojović i Nikšić svojim otpadništvom od zajedničkog nastupa i probosanske platforme ustvari pokazuju da im je “stranka važnija nego naš grad”.
Iako se s ovakvim Oručevićevim ocjenama i kvalifikacijama čovjek može samo složiti, ipak je potrebno napraviti i svojevrsnu distinkciju između različitih stepena maloumnosti koje pokazuju lideri Naše stranke i SDP-a. Nermin Nikšić vlastitim odlukama i kadrovskom politikom dodatno je depatriotizirao SDP te od njega napravio običnu političku prikolicu Našoj stranci. U tom je smislu subverzija SDP-a tek subverzija korisnog idiota, sabotaža politički ograničene i nepismene organizacije u osipanju kojoj je mržnja spram SDA, i uopće prema vrijednostima koje SDA zastupa, pomutila razum i politički instinkt. To se moglo primijetiti još onda kada su SDP-ovi kadrovi praktično predali Mostar u ruke Ljubi Bešliću, skandalozno tvrdeći da je njima svejedno ko vlada Mostarom, HDZ ili SDA, jer su za njih to “isti nacionalisti”, a dodatno se potvrdilo pristajanjem SDP-a da žrtvuje vlastiti opstanak radi održavanja u životu frankenštajn‑koalicije u Sarajevu.
S druge strane, Naša stranka i njeni lideri, kako oni službeni, tako i oni iz sjene, od početka odlično znaju šta rade, baš kako su znali kada su svojevremeno kandidirali Borišu Falatara da bi na izborima za člana Predsjedništva BiH sabotirali Komšića, a pomogli Čoviću, što je uostalom primijetio i Oručević. Naša stranka nema bilo kakvu historiju probosanskog djelovanja, čak ni skromnu i nestalnu poput SDP-ove, a to je uočljivo posebno u odnosu spram hrvatskog političkog bloka.
Ovu bliskost HDZ-a i Naše stranke, ma kakve da je prirode, političke, etničke ili ideološke, potvrdila je i potpredsjednica Naše stranke Irma Baralija kada je prije nekoliko mjeseci tvrdila kako “Hrvati argumentirano osjećaju nepravdu zbog Komšića”, tačnije da je Komšić praktično “nametnut” Hrvatima! Baralija je bliskost prohrvatskim narativima pokazala i kada je izjednačila udruženi zločinački poduhvat koji su provodile strukture tzv. Herceg‑Bosne s legalnom i legitimnom odbranom od Agresije koju je vodila Armija Republike Bosne i Hercegovine tvrdnjom kako “moramo zaboraviti mitove o čistoći naše borbe i naše akcije. Svi su imali svoje propuste i napravili su ovdje ili ondje na neki način određene probleme”, čime je direktno podržala narativ o tome kako tokom rata nije bilo dobrih i loših, agresora i branitelja te kako je pravedna i čista borba Armije RBiH za odbranu Bosne i Hercegovine ustvari samo mit!
U suštini, Naša stranka je rješenje političke blokade Mostara od početka vidjela na sličan način kao i HDZ-ovi jastrebovi, u jednoj izbornoj jedinici i jednoj listi, a što bi, u suštini, značilo trajno cementiranje i legaliziranje HDZ-ove kontrole nad Mostarom, i to, da bi sve bilo perverznije, pod parolom “borbe za multikulturu”. Time bi se, u osnovi, ostvarili svi snovi i zamisli koje HVO i HV nisu mogle izboriti niti silom oružja niti udruženim zločinačkim poduhvatom.
Razloge za ovakvu kontinuiranu sabotažu probosanskih interesa koju provode Naša stranka i SDP možda treba tražiti, pored njihovih specifičnih ideologija, i u tvrdnjama Zlatka Lagumdžije i Stjepana Kljujića. Tako je, recimo, Lagumdžija govorio da ima dokaze za postojanje čak trojice agenata obavještajnih službi susjednih država u vrhu SDP-a, a koji djeluju pod kodnim imenom “M-3”, a Kljujić je Našu stranku nazvao projektom KOS-a koji služi kako bi se “paralizirao život” u Federaciji Bosne i Hercegovine. Nažalost, konstantna subverzija i sabotaža koju ove dvije stranke ispoljavaju spram probosanskih i bošnjačkih interesa, pogotovo u neuralgičnim političkim tačkama poput Mostara, ovakvim tvrdnjama itekako daju na težini.
