Međutim, politička praksa je najprije pokazala fleksibilnost termina “nacionalna stranka”, barem kada je SDP u pitanju, a zatim i nepostojanje dosljednosti, a još manje karaktera kada je izbor koalicionih partnera u pitanju.

- -

U nedjelju je SDP potpisao sporazum o zajedničkom djelovanju u Skupštini Brčko distrikta sa Strankom demokratske akcije (SDA) i Strankom za BiH, čime ne samo da su ušli u koaliciju sa strankom koju su prethodno nazivali “nacionalnom”, nego su i doveli do raspada “Bh. bloka”, odnosno koalicije sa Našom strankom. Uslijedile su brojne kritike na taj potez, uprkos potrebi za zajedničkim nastupom probosanskih stranaka u Brčkom.

Prethodno je, podsjetit ćemo, u Doboju SDP potpisao sporazum o podršci kandidatu Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Borisu Jeriniću za gradonačelnika. U Gradačcu su potpisali sporazum sa Hrvatskom demokratskom zajednicom (HDZ) BiH, koji se odnosio na podršku SDP-ovom kandidatu za gradonačelnika Edisu Dervišagiću.

U Tuzlanskom kantonu je SDP učinio sve da formira vlast sa Pokretom demokratske akcije (PDA) Mirsada Kukića, odmetnutom frakcijom SDA koja je do izlaska iz matične stranke predstavljala utjelovljenje svog maligniteta koji se fakturisao SDA.

U Unsko-sanskom kantonu je SDP formirao vlast sa Strankom demokratske aktivnosti (A-SDA), političkom opcijom koju su također formirali bivši kadrovi SDA.

- -

U Kantonu Sarajevo je SDP također “odbio” koalirati sa “nacionalnim strankama”, pa su zatim formirali vlast sa odmetnutom frakcijom SDA, koja se danas odaziva na ime Narod i pravda. Ostali koalicioni partneri u aktuelnom mandatu, poput Saveza za bolju budućnost (SBB) i Nezavisna bosanskohercegovačka lista (NBL), se također ne mogu baš svrstati u građanske političke opcije.

Podsjetit ćemo da je predsjednik SDP-a Nermin Nikšić odbio podržati zajedničkog kandidata svih probosanskih stranaka za načelnika Općine Srebrenica Aliju Tabakovića jer se, kako je kazao, nije želio svrstavati u “bošnjačku reprezentaciju”.

Nakon Općih izbora 2018. godine je “Bh. blok”, kojeg su tada činili SDP, Naša stranka i Demokratska fronta, imao priliku učestvovati u formiranju vlasti na federalnom i državnom nivou i to kao najjači politički blok, ali su odbili tu mogućnost pravdajući se upravo tezom o nekoaliranju sa “nacionalnim strankama”.

Međutim, akteri finalnog sastanka su zatim otkrili javnosti da su iz SDP-a predlagali da formiraju vlast sa HDZ-om BiH i SNSD-om, a bez SDA, što se ne uklapa baš u koncept “dosljednosti s karakterom”.

Takva politika, dosljedna i sa karakterom, dovela je SDP do jednog od najlošijih izbornih rezultata u historiji, kojeg nastoje kamuflirati uspjehom “Četvorke” u Kantonu Sarajevu, u kojem SDP nema niti jednog načelnika i mizeran broj osvojenih vijećničkih mandata.