Firma DOO „Schwarz“ sa sjedištem u Cazinu nedavno je proslavila 25. godišnjicu poslovanja. Na društvenim mrežama objavili su svoj veliki uspjeh, no ono što nije objavljeno jeste sudbina dva radnika koji su radili za firmu skoro od samog osnivanja, dakle preko 20 godina.
Svjedoci smo da neke firme u BiH za godišnjice poklanjaju radnicima putovanja, automobile ili simbolične poklone kako bi iskazali zahvalu radnicima za pošten rad. Tahirović Enes zajedno sa svojim dugogodišnjim kolegom nakon više od 20 godina rada dobio je nezakonit otkaz, a ugovor koji su imali jeste ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Tahirović, skupa sa kolegom planirao je ostati u firmi DOO „Schwarz“ do penzije, a sada se nalaze na zavodu za zapošljavanje u Cazinu. Važno je napomenuti također da su u momentu otpuštanja od 6 zaposlenih radnika dvojica otpuštenih najduže bili zaposleni u spomenutoj firmi.
Radnici su 31. januara ove godine dobili dokument o Sporazumnom prekidu radnog odnosa koji su odlučili odbiti potpisati. Osim toga, dobili su i Rješenje o prestanku radnog odnosa, u kojem je navedeno da su sami potpisali otkaz još 15. januara, što je očigledno lažna tvrdnja. Dokumenti su ovjereni pečatom firme i potpisani od strane direktora Hairlahović Smaila. Uprkos tome što naš sagovornik nije potpisao Sporazum o prekidu radnog odnosa, poslodavac ga je odjavio s datumom 31. januara 2023. Nakon toga, 8. februara, radnik se prijavljuje na Zavod za zapošljavanje kako bi regulisao zdravstveno osiguranje.
Istovremeno, pismeno obavještava firmu da se ne slaže s prekidom radnog odnosa i da isti nije potpisao. Kasnije, 17. februara, radnik odlazi u Dom zdravlja u Cazinu tražeći liječničku pomoć. Tamo saznaje da mora platiti pregled, iako se uredno prijavio na Zavod za zapošljavanje i uredno regulisao osiguranje preko istog. Tog dana također saznaje da je odjavljen sa Zavoda za zapošljavanje i da je njegova prijava izbrisana, kao da se nikad nije ni prijavio, dok je istodobno opet zaposlen u DOO “Schwarz” od 1. februara 2023., a da on to nije znao.
Dakle, zaposlenik je najprije odjavljen iz firme s danom 31.1.2023., bez da je potpisao bilo kakav dokument, a nakon nekoliko dana poslodavac ga opet zapošljava, bez da je zaposlenik o tome obaviješten i bez da je potpisao novi Ugovor o radu. Ispostava Porezne uprave u Cazinu je očito sve to smatrala validnim i radila na štetu radnika bez bilo kakvih dokumenata na osnovu kojih bi ga legalno odjavili te kasnije prijavili. Također, Zavod za zapošljavanje u Cazinu dana 8.2.2023. prijavljuje oštećenog i reguliše mu zdravstveno osiguranje da bi kasnije, bez bilo kakvog obavještenja oštećenom izbrisali njegovu prijavu iz sistema, kao da se nikad ranije nije ni prijavio.
Nakon što je oštećeni bio primoran platiti pregled u Domu zdravlja, saznaje da je u firmi DOO „Schwarz“ u Cazinu zaposlen već 17 dana, od 1.2.2023., bez da je o tome obaviješten i bez da mu je uređeno zdravstveno osiguranje, iako je zakonski rok 15 dana od dana zapošljavanja. Nakon otkaza ovo je oštećenom bio još jedan šok, te on odlučuje otvoriti bolovanje nakon što mu je poslodavac ponovo uredio zdravstveno osiguranje.
Kada su poslodavci saznali da je na bolovanju, oni vrše pritisak na direktora Doma zdravlja u Cazinu kako bi što prije zaključio bolovanje. Poslodavci oštećenog, a i sam direktor Doma zdravlja vrše pritisak na ljekare da obojici zaposlenih čim prije zaključe bolovanje. Na sreću Tahirovića i njegovog kolege, ljekari u Domu zdravlja profesionalno obavljaju svoj posao i ne popuštaju pritiscima direktora, te ne zaključuju bolovanje pacijentima koji u tom trenutku nisu zdravstveno sposobni za rad.
Sve nelegalne radnje od strane poslodavca radnik je prijavio Kantonalnoj inspekciji. Inspekcija je dobila informaciju od direktora firme DOO “Schwarz” da je radnik usmeno potvrdio da će potpisati Sporazum o prekidu radnog odnosa, što je još jedna netačna tvrdnja od strane direktora firme. Inspekcija je kontaktirala i ispostavu porezne uprave u Cazinu kako bi provjerila informacije koje su dobili u firmi, a Porezna uprava je odgovorila da je radnik bio prijavljen na posao dan nakon odjave, odnosno 1. februara, ali je Porezna uprava obrazac o prijavi navodno zaprimila tek 10.2. Kako je moguće da 10.2. Porezna uprava prijavi radnika koji je navodno zaposlen od 1.2., bez dokumenta o zaposlenju na kojem je potpis zaposlenog? A oštećeni je 10.2. već 2 dana bio prijavljen na Zavodu za zapošljavanje na koji se prijavio lično. Sve ovo implicira da je i Porezna uprava u ovom slučaju radila na štetu zaposlenog. Svjesno ili ne. Način na koji je naš sagovornik prijavljen na posao govori da bilo koji poslodavac može zaposliti bilo koga bez znanja te osobe.
Kako zakon u Federaciji nalaže, a i sam radnik ističe, nigdje drugo u Federaciji BiH nije moguće biti zaposlen i prijavljen na Zavod za zapošljavanje istovremeno, u Cazinu je to očito moguće. Firma DOO „Schwarz“ je u nekoliko navrata pokazala da ne poštuje zakon, te se htjela riješiti radnika bez da bi im isplatili otpremninu i omogućili novčanu naknadu sa Zavoda, a zaposleni su se nažalost uvjerili da ni u državnim institucijama ne mogu naći nekoga ko bi im pomogao. Obzirom na sve navedeno, oštećeni angažuje advokata. Zahvaljujući angažmanu svog advokata, radnik je 2 mjeseca nakon otkaza uspio dobiti ono što mu pripada. Dobio je otpremninu u vrijednosti od 3250 KM za 20 godina i 6 mjeseci radnog staža, kao i pravo na novčanu naknadu sa Zavoda za zapošljavanje, iako je prvotni cilj poslodavca bio da ne dobije ni to, pored činjenice da to ne plaća poslodavac, već država. Radnik želi da klijenti ili budući zaposlenici navedene firme znaju istinu. Mnogi se pitaju gdje su radnici koji su im održavali automobile tokom proteklih 20 godina, a često su u firmi dobijali odgovore da su oštećeni sami dali otkaz ili da im je baš taj dan kad ih neko traži, slobodan.
Na kraju svega, Tahirović apelira na poslodavce da cijene poštene zaposlenike, a isto tako i da zaposlenici cijene poštene poslodavce, jer takvi su rijetkost u današnje vrijeme. Radnik ističe da je vrijedno radio sve i svašta tokom 20 godina, kako ono za šta je bio plaćen, tako i mnogo više, te da je na kraju završio na ovakav način. Nije problem samo što ga je privatni poslodavac odbacio, već je problem što je očekivao da će pronaći pravdu u državnim institucijama, ali očito je da i tamo vlada korupcija i da su prava radnika na zadnjem mjestu. Konačno, radnik želi istaknuti da mu nije cilj blatiti firmu u kojoj je radio 20 godina, jer je poslodavac uvijek izvršavao sve svoje obaveze na vrijeme. Međutim, želi spriječiti daljnje širenje neistina i želi da javnost sazna istinu o ovoj situaciji. Smatra da je važno da se istina otkrije kako bi se otklonile bilo kakve sumnje ili pogrešna tumačenja.
Radnik želi da ljudi shvate da je njegova situacija samo jedan primjer problema s kojima se radnici susreću. Želi skrenuti pažnju na važnost poštovanja i zaštite prava radnika, kao i na nužnost jačanja institucija koje bi osigurale pravdu i zaštitu za sve zaposlene. Nakon dugogodišnjeg rada u istoj firmi, radnik je suočen s nepravednim otkazom i pokušajima da se prikaže njegova situacija na način koji nije istinit. Iako je na kraju uspio dobiti svoja prava, njegovo iskustvo je pokazatelj kako se neki poslodavci ponašaju prema svojim zaposlenicima i kako se sistem ponekad pokazuje neučinkovitim u zaštiti radničkih prava.
Nadajući se da će njegova priča doprijeti do šire javnosti, radnik želi potaknuti raspravu o radničkim pravima i potrebi za reformama u zakonodavstvu kako bi se osigurala bolja zaštita radnika. Želi upozoriti mlade ljude na izazove s kojima se mogu suočiti na radnom mjestu i potaknuti ih da budu svjesni svojih prava i hrabro se bore za njih. Na kraju, radnik ističe da nije jedini koji je prošao kroz sličnu situaciju i da je važno da pružamo podršku jedni drugima te da zajedno radimo na stvaranju pravednijeg radnog okruženja za sve.
Radnici su vitalni za uspjeh svake firme i trebaju biti cijenjeni i zaštićeni. Nadajmo se da će priče poput ove doprinijeti stvaranju svijesti o radničkim pravima i potaknuti promjene koje će osigurati pravedno radno okruženje za sve.