Od Livanjskog pitanja preko Livanjske deklaracije do dženaze za Željka K.: HDZ u borbi za “Čovićevo pitanje”

preporučujemo

Piše: Edina LATIF 

Kroz Livanjsko pitanje iz 1992. godine nazire se korijen HDZ-ovog političkog djelovanja u BiH. On se ogleda u  projektu zaokruženja hrvatskih teritorija.

Skupština SR BiH je 25. januara 1992. donijela odluku o raspisivanju referenduma o nezavisnosti. Odluku su podržali SDA i HDZ BiH. SDS-a nije bilo u ovoj priči. Održavanje referenduma najavljeno je bilo 29. februara i 1. marta.

Referendumsko pitanje je glasilo:

“Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?”

Samo dvije sedmice kasnije, održana je sjednica Središnjeg odbora HDZ BiH u Livnu. Tog 9. februara donesen je jednoglasno zaključak da se već definirano referendumsko pitanje preformuliše.

Prijedlog HDZ-a glasio je:

“Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državnu zajednicu konstitutivnih i suverenih naroda hrvatskog, muslimanskog i srpskog u njihovim nacionalnim podruĉjima (kantonima)?”

Razlika između pitanja koje je utvrdila Skupština RBiH i HDZ u Livnu bila je ogromna. Nosioci suvereniteta prema skupštinskom referendumskom pitanju bili su građani na cijeloj teritoriji BiH, dok je HDZ insistirao da nosioci suvereniteta budu narodi na njihovim nacionalnim područjima.

Iz HDZ-a su tada obrazložili Livanjsko pitanje:

“Ovako formulirano referendumsko pitanje, za razliku od onog koje je usvojeno na sjednici Skupštine SR BiH 25. januara 1992., nedvojbeno određuje buduću nezavisnu BiH kao složenu državnu zajednicu koja se pravno temelji na nacionalnom suverenitetu konstitutivnih naroda hrvatskog, muslimanskog i srpskog. Iz predloženog pitanja slijedi da buduća nezavisna BiH nije unitarna država već državna zajednica, koju će činiti nacionalni kantoni, hrvatski, muslimanski i srpski, čija će se područja utvrditi nakon provedenog referenduma posebnim ustavnim aktom.

Predloženo referendumsko pitanje, u skladu sa suverenitetom konstitutivnih naroda, pretpostavlja da će hrvatski, muslimanski i srpski narod izvorno i neposredno ostvarivati svoja suverena prava u nacionalnim kantonima, a na razini državne zajednice BiH u slučajevima, koji će biti izričito utvrđeni u posebnom ustavnom aktu o podjeli prava i dužnosti između nacionalnih kantona i državne zajednice BiH. U referendumskom pitanju nije potrebno posebno navoditi ravnopravnost građana i pripadnika drugih naroda, koji žive u BiH jer se ona zajamčuje i zaštićuje u ustavnom aktu, koji će se donijeti nakon referenduma, kao što se to čini u svim savremenim demokratskim državama i državnim zajednicama. To proizlazi iz cilja referenduma, koji se odnosi na suverenitet i neovisnost BiH, njezine pravne temelje i ustrojstvo”, stajalo je u pojašnjenju.

Pročitajte:  Čović o kafi sa Izetbegovićem i Špirićem: Ustav je Ustav i čini se da ćemo ga teško promijeniti
Pročitajte:  Kafa s mirisom deblokade Doma naroda

Od Livanjskog pitanja prošlo je 26 godina, ali ono je i dalje živo. Možda više nego ikada danas se potencira upravo na onome što ono utemeljuje, ali i vođa HRHB Mate Boban. Tokom rata zajedno sa osuđenim ratnim zločincem radio je na podjeli BiH. Bobanovi politički i vojni nasljednici, među kojima Jadranko Prlić i Slobodan Praljak pravosnažno su osuđeni za UZP čime je uništen san o oživljavanju HRHB.

Ni Ante Jelavić, kao lider HDZ-a nije uspio u ostvarenju Livanjskog pitanja. Ostaje upamćen po hrvatskoj samoupravi i bijegu od bh. pravosuđa. Njegov nasljednik, Dragan Čović nastoji da se izbori za “ravnopravnost Hrvata” po svaku cijenu, ne prezajući čak da Bošnjake optuži za stvaranje građanske/islamske države u BiH, a onda svog kolegu Bakira Izetbegovića maltene optuži da obmanjuje javnost, i da on Dragan takvo što nikada nije rekao.

Prije Čovićeve “kalifate briselske epizode”, ponovo je gradić Livno baš kao i 1992. godine došao u fokus javnosti.

Krajem januara hrvatski zastupnici u Skupštini Kantona 10 u Livnu izglasali su Deklaraciju o političkoj situaciji s obzirom na presudu Haškog tribunala šesterici hrvatskih čelnika “Herceg-Bosne” osuđenim za udruženi zločinački poduhvat iz vremena Domovinskog rata, Izborni zakon i pokušaje brisanja naziva hrvatski iz naziva institucija.

U Deklaraciji presudu Prliću i ostalima u Hagu potpisnici vide kao politiku zatiranja Hrvata.

“Presude hrvatskoj šestorki su samo pokušaj završetka protuhrvatske i protupravne politike, potpomognute sve jačom težnjom bošnjačkog korpusa u Federaciji da se od Federacije, ako ne i od čitave BiH, stvori bošnjačko-islamski kalifat u srcu Europe”, navodi se, između ostalog, u Deklaraciji.

Vapaji biskupa Komarice 

U tekstu stoji i to kako se u Federaciji pokušava zatrati sve što je hrvatsko, jer “očito da smo suočeni s jasnim planom našeg istrebljenja, a ne s nepoznavanjem činjenica”, pa se hrvatski predstavnici pozivaju da počnu ostvarivati “hrvatsko pravo na treći entitet”.

Pročitajte:  Kafa s mirisom deblokade Doma naroda

Livanjska deklaracija još uvijek živa, a onda slijedi novi HDZ-ov potez. Zloupotrijebljeni su najmlađi i karnevali. U Čapljini je organizovana dženaza za Željka K. i spaljen haški sudija (maskota) Carmela Agiusa koji je presudio Prliću i ekipi. Baš kao kad neko roni pa mu ne dozvoljavaju da izađe iz vode i uhvati daha, HDZ je bh. javnosti u Livnu priredio isti karneval. I spaljivanje haškog sudije. Žalosno je da Čović ne preza u svojim nakanama, pa čak I djecu koristi za ostvarenje svojih političkih ciljeva.

Pročitajte:  Vučić se susreo sa predsjednikom HDZ-a BiH Draganom Čovićem "predstavnikom hrvatskog naroda"

No, šta ćemo sa Hrvatima u Republici Srpskoj? Ne čuje Čović vapaje biskupa Franje Komarice.

Ja još nisam ubijen, ali jesu moji svećenici, moji vjernici su ubijeni i protjerani…Svi šutimo, svi to znamo, 25 godina to traje, Zagreb to zna, zna Brisel, zna Washington…, zna Sarajevo, koje ne mari za nas…Kome mi pripadamo? …32 župe su ostale u entitetu Republika Srpska, samo četiri tisuće vjernika je ostalo,  75 župa na području RS ima jedva 8 tisuća katolika. Nestali smo pred očima političara i javnosti. Pitam, je li to normalno? Od prijeratnog broja od 220 tisuća, 92 posto Hrvata je protjerano s prostora RS-a. Danas nema ni 5 posto od broja iz 92. godine“, očajnički pojašnjava Komarica.

Kada bi se lider HDZ BiH borio za ravnopravnost Hrvata na cijeloj teritoriji BiH sa istim žarom, i za one u RS i za one u Posavini i za one u Goraždu i za one u Sarajevu…vjerovatno se ne bi ni Bošnjaci ni Hrvati (koji nisu u HDZ) ni Srbi (koji nisu u strankama iz RS) bunili niti imali bilo šta protiv.

Ovako, kada se vidi da je njegov jedini cilj HRHB u kojoj je on politički i ekonomski vladar, i kada se vidi da jedino ispravnim Hrvatima smatra one kojima on izda “ceritifikat”, više je nego bjelodano da mu je jedini cilj cijepanje države BiH i njena podjela na tri etnonacionalne teritorije. Na takvo što niko od bošnjačkih i probosanskih orjentisanih lidera (Hrvata i Srba) nema pravo niti smije pristati. Više nije stvar u rješavanju “hrvatskog pitanja” već isključivo “Čovićevog pitanja”.

Najnovije

BiH protiv Rusije lovi evropsko zlato, osiguran prijenos

Reprezentacija Bosne i Hercegovine danas igra finale Evropskog prvenstva koje se održava u Turskoj. Zlatni ljiljani odmjerit će snage sa...