Tog 8. marta prije 20 godina, najtužnija vijest iz Hamburga stigla je u sarajevski dom Hajrulahovića. Omiljeni sarajevski ratni komandant i heroj odbrane grada i Bosne i Hercegovine Talijan, imao je samo 41 godinu kada je preminuo. Imao je težak infarkt. Nije preživio. Nije se vratio u svoju domovinu.
Mustafa Hajrulahović Talijan bio je član Patriotske lige, branilac grada Sarajeva i prije prvih agresorskih barikada. Bio je prvi ratni komandant Prvog korpusa Armije RBiH, general Armije RBiH.
Ostat će u sjećanju mnogih branilaca Sarajeva i BiH, kada je u patikama i majici kratkih rukava organizovao patriote Sarajeva po ulicama i kvartovima da se suprostave agresoru na BiH. Talijan je bio omiljen među borcima, sa kojima je proveo najveći dio vremena na prvim linijama.
Rođen je u Banja Luci 22. januara 1957. godine, gdje je završio srednju školu. Nakon završetka Mornaričke vojne akademije u Splitu sa odličnim ocjenama, završava školu za pomorskog diverzanta, postaje stručnjak za diverzije na moru i kopnu.
Kao najbolji među diverzantima postaje komandant odreda, pa zatim i diviziona. Nastavlja stručno obrazovanje, uči italijanski jezik i odlazi na školovanje u Italiju. Nešto kasnije, postaje kapetan korvete. Rat u Sloveniji zatiče ga na službi u Splitu gdje je živio s porodicom.
Ratovi koje je povela JNA i agresija na BiH, definitivno ga okreću od toga poziva i Mustafa dolazi u Sarajevo. Te 1991. godine u haustorima, podrumima i na sijelima rađala se Patriotska liga. Jednu od glavnih uloga tada je imao naš Talijan. Bio je jedan od rijetkih vojnih stratega koji su u to vrijeme bili itekako svjesni zla koje se sprema našoj jednoj i jedinoj domovini.
Svoje znanje i bogato iskustvo prenosio je mladima. Želja mu je bila da ih obuči kako ne bi nespremni dočekali vojnu silu kakva je tada bila JNA. A on je odično znao sa kakvim se neprijateljem treba sukobiti. Nijednog trenutka se nije štedio kako bi zaštitio svoje Bosance i Hercegovce od agresora.
Sretan je bio kada se završio rat. Nije dugo uživao u slobodi za koju se borio. Samo dvije godine poslije smrt je bila brža.
– Bio je najsretniji čovjek na svijetu kada je u BiH prestalo zlo i ubijanje. Mislili smo da ćemo nastaviti život tamo gdje je stao 1992. godine. Osmog marta 1998. Mustafa je otišao u Njemačku majci u posjetu i na operaciju vena koje su mu dugo stvarale probleme. Nije se vratio – kazala je njegova supruga Zlata Hajrulahović, prilikom obilježavanja jedne od tužnih godišnjica.
(E.L.)