Danas slave sve žene – majke, supruge, sestre, radnice, domaćice – i proslavljamo sa divnim cvijećem, slatkišima i poklonima. Uz odrađivanje dva posla u dvije smjene, posla u kući i svih (slatkih) obaveza sa djecom, pravom glasa i javnog govora, čini se da nismo sigurne da li nam je nešto bolje nego onim ženama u osamdesetim godinama. Zašto baš ova godina? Baš tada je počela ženska borba!
Na današnji dan 1857. godine, štrajk su pokrenule radnice u tekstilnoj industriji. Ovo je bilo doba jake industrijalizacije i ekonomske ekspanzije. Željele su jedno – bolje tretiranje i uslove rada. Loše tretiranje žena, manje plate – zvuči nam poznato? Isti dan, svake godine žene su održavale proteste i ukazivale na svoj loš položaj.
51 godinu kasnije, opet je u SAD-u došlo do štrajka žena koji se ovog puta završio jednom tragedijom – radnice su ostale u fabrici Triangle Shirtwaist zatvorene u kojoj je izbio požar. Nisu mogle izaći.. U ovom požaru, život je izgubilo 129 žena. Godinu dana kasnije – u New Yorku je obilježen po prvi put Dan žena.
Socijalistička partija Amerike 8. marta 1909. godine donijela je deklaraciju o ravopravnosti žena.
1910. godine je održana prva međunarodna ženska konferencija u Kopenhagenu te je ustanovljen Međunarodni dan žena a prijedlog slavne njemačke socijalistice Clare Zetkin.
Sljedeće godine se ovaj praznik počeo slaviti u još nekoliko zemalja u Europi te je danas postao tradicija.
I početkom Prvog svjetskog rata su žene održavale proteste za mir, a oni u Rusiji povodom ovog dana su označile početak ruske revolucije. Feminiskinja Aleksandra Kolontaj nagovorila je Lenjina da 8. mart postane državni praznik.
“Moje dame i gospodo žena je od sada punopravna građanka ove zemlje. Razmislite dobro šta to znači. To znači da je mnogo više žena u starosnoj izbornoj dobi, nego muškaraca. Žena je sada, s obzirom da ima pravo glasa, u stanju da utiče na politički život u zemlji”, rekla je članica socijaldemokratks partije Marie Juchacz.
Uz ruže i slatkiše, ne smijemo nikada zaboraviti koja nas je borba dovela do ovog položaja i da nam niko ne smije uskratiti ni danas naša prava jer borba i dalje traje!