‘Opasna srebrenička imena’ u Nizozemskoj

preporučujemo

Najzaslužnija za to što je predstava postavljena na daske teatra u Rotterdamu Rizina je najstarija kćerka Alma (40), koja je prije dvije godine zamolila reditelje Boya Jonkergouwa i Caroline Leerdam da postave ovu predstavu.

U Rotterdamu je početkom sedmice održana premijera pozorišnog komada “25 godina Srebrenice: Opasna imena”. Premijeri je prisustvovao i Damir Mustafić, koji je bio u publici sa svojom majkom Mehidom. U klupama nizozemskog teatra 65-godišnja Mehida Mustafić vidjela je, nakon 26 godina, kako je oživljen njen rahmetli suprug Rizo Mustafić, ubijen u srebreničkom Genocidu 1995. godine. Glumi ga nizozemski glumac Mike Weerts. Nakon predstave, na pitanje zašto je došla iz Bosne i Hercegovine na premijeru, Mehida je kazala: “Zbog moje djece i zato što cijeli svijet ovo mora vidjeti.”

Kako u reportaži nakon premijere piše nizozemski Volkskrant, u posljednjem redu pozorišta Zuidplein sjedili su zajedno Mehida, njen sin Damir i najmlađa kćerka Mirsada (28). Mirsada se ne sjeća svog oca, bila je beba kada je on pao u ruke VRS-a nakon pada te navodno zaštićene zone UN. Rizo je bio električar u bazi nizozemskog bataljona, mislio je da može spasiti sebe i svoju porodicu u Potočarima, ali odbijen je jer “nije imao ispravnu propusnicu”. Vojnici nizozemskog bataljona poslali su ga u tvornicu u Potočarima. Njegove je porodica protjerana i morali su autobusom otići iz Srebrenice ka Tuzli.

Deset godina kasnije nizozemski sud je donio presudu u korist porodice Mustafić, ustvrdivši da je to bio “nemaran čin nizozemske države”. Istraga je pokazala kako su Rizi prvo pucali u koljena.

Najzaslužnija za to što je predstava postavljena na daske teatra u Rotterdamu Rizina je najstarija kćerka Alma (40), koja je prije dvije godine zamolila reditelje Boya Jonkergouwa i Caroline Leerdam da postave ovu predstavu. Nakon mnogo godina koje je provela tražeći kosti svojih najmilijih, a nakon pada Srebrenice, izgubila je “pola familije”, pobijedila je u pravnoj bici s nizozemskom državom. Sada želi publici širom te zemlje ispričati teatarsku priču o masovnim ubistvima. “Želim da svi izvuku pouku iz ovog najvećeg Genocida nakon Drugog svjetskog rata na evropskom tlu. Iza svakog od 8.372 imena na mramornom spomeniku u Srebrenici krije se priča.”

Osim muzičara i tri profesionalna glumca koji portretiraju jednu porodicu u Bosni, na porodici se nađe i jedan nekadašnji pripadnik nizozemskog bataljona. Alma je zamolila vojnika Raymonda Braata (45) da sudjeluje u predstavi. On u njoj igra samog sebe. Dok Alma kao tinejdžerka pokušava shvatiti zašto je iznenada postala omražena, ugrožena i lovljena od strane nekada najboljih prijatelja, komšija i rođaka u “srebrnom gradu”, Ray također propituje samog sebe. Ima samo 19 godina, došao je u Bosnu da “osigura liniju razdvajanja između Srba i nekoliko Turaka”. Do tada je samo jednom putovao u inozemstvo, i to u sunčani španski Benidorm. U Srebrenici je vidio zločine koje nikada neće moći izbrisati iz svoje glave. Terapija ga je spriječila da ne počini samoubistvo.

“U Nizozemskoj mnoge stvari ovise o popisima”, kaže Alma. “U Srebrenici su naši životi ovisili o imenu na karti. Nadajmo se da će gledatelji osjetiti koliko je u takvom paklu svaki dan važan.” Svi koji su radili na komadu nadaju se da će izvedba pomoći ljudima da shvate da veliki masakri počinju s malim stvarima, demoniziranjem imena, širenjem mržnje i dezinformacijama. “Srbi nam nisu neprijatelji”, kaže Rizo u predstavi svojoj ljutoj kćeri tinejdžerki, koju glumi Jolijn Henneman. “Mržnja je naš protivnik.”

“Možda je bio naivan, ali moj je otac uvijek razmišljao pozitivno”, kazao je Damir. “Nadao se da će dolaskom UNPROFOR-a put do mira biti pokrenut, nije uzalud svoje najmlađe dijete nazvao Mirsada. To znači ‘mir sada’. Pomogao je svima, baš onako kako ga Mike glumi. Uvijek uredne košulje, uspravan. Uvijek je išao na posao u odijelu, s odgovarajućim odvijačem u džepu na prsima. Moj je otac mogao sve popraviti.”

Činjenica da Rizo nije uspio “popraviti” ono najdragocjenije u svom životu, svoju porodicu, i danas zaokuplja Damira, koji je i sam otac šestogodišnjeg dječaka. “Zašto mislite da sam se vratio u Bosnu? Svake sedmice posjećujem njegov mezar da mu kažem kako smo, da smo preživjeli.” Suze mu poteknu dok priča kako ga očajnički zagrljaj mladih roditelja u predstavi najviše dirne.

“Tada sam shvatio kako su pokušali sakriti svoje strahove od nas.” Nakon predstave, majka Mehida komplimentirala je glumici Karen Sibbing, koja ju je otjelovila u predstavi. Tada se i najmlađa kći Mirsada uključila u razgovor. “Večeras sam prvi put upoznala tatu”, šapće. “Uvijek sam bila ljuta na brata i sestru što su ga sanjali, čak i ako su s vremena na vrijeme to bile noćne more. Kad je Mike izašao na pozornicu, pomislila sam, vidim tatu kako hoda. Sad napokon imam živu sliku.”

Najnovije

Komšić sa Jenčom: UN spreman pomoći u rješavanju problema u BiH kako bi se izbjegao bilo kakav incident

Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić sastao se sa Miroslavom Jenčom, pomoćnikom generalnog sekretara Ujedinjenih nacija za Evropu,...