Papa Franjo iz kardinalskog je zbora izbacio više kardinala nego što ih je iz tog tijela izbačeno u prethodna dva stoljeća. Posljednje u nizu oduzimanje je kardinalskih prava Angelu Becciuu, a s njim će biti s dužnosti razriješeno još najmanje šest osoba, među kojima su i biskupi, zbog skandala s finansijama.
Riječ je o pravoj čistki u Vatikanu. Sve osobe koje su imale sumnjive odnose s vatikanskim novcem bivaju uklonjene s dužnosti, a papa Franjo namjerava još od 2018. provesti reformu u upravljanju finansijama.
Sada već bivši kardinal Angelo Becciu morao je dati ostavku na položaj pročelnika Kongregacije za kauze svetaca na kojem je bio od 2018., ali zbog poslovanja prije te godine, dok je bio zamjenik državnog tajnika (od 2011. do 2018.), koji je zapravo ministar unutrašnjih poslova odgovoran i za dio finansija. To je po važnosti treća osoba, poslije pape i državnog tajnika (sada je to kardinal Parolin), u hijerarhiji Vatikana.
Time što je imenovan pročelnikom Kongregacije za kauze svetaca bio je, zapravo, degradiran, iako je pročelnik neke kongregacije uvijek kardinal, dok zamjenik državnog tajnika i ne mora biti počašćen crvenom kapicom. Becciu je postao kardinal 2018.
Becciu sada kaže da ga je papa Franjo već osudio kao najgoreg pedofila, a još proces nije ni održan.
U Vatikanu postoji još uvijek uvjerenje da novac treba ulagati u neke profitabilne poslove kako bi se od zarade moglo pomagati siromašnima. No, nisu, dakako, svi biskupi vični finansijskim mešetarenjima, pa onda pozivaju prave mešetare da to čine u njihovo ime, ali onda zarađuju samo ti posrednici.
U vrijeme kad je Becciu bio zamjenik državnog tajnika novac se, oko 200 miliona dolara, ulagao i u naftnu platformu u Angoli (navodno nikad tamo nije stigao), te u još neke projekte. Angolski naftaš i financijski mešetar Antonio Mosquito, prijatelj Becciua, organizirao je to ulaganje. Becciu je poslao i 100.000 eura zadruzi za pomoć izbjeglicama “Spes” kojom predsjeda njegov brat Tonino Becciu na Sardiniji, a taj je novac potjecao iz fonda Petrov novčić.
No, priprema se, čini se, još obračuna među vatikanskim čelnicima. U Vatikan se, naime, vraća australski kardinal George Pell, kojega je papa Franjo imenovao pročelnikom ekonomskog tajništva sa zadatkom da sredi financijsku situaciju kako bi bila transparentnija. Pell je u Australiji bio osuđen za pedofiliju, no Vrhovni sud ga je oslobodio optužbi koje, zapravo, nisu imale podlogu. Sada Pell kaže kako mu je sve bilo podmetnuto. Moglo bi se naslutiti da je iza podmetanja stajao neko iz Vatikana, a zna se i da je došlo do sukoba australskog kardinala s Becciuom zbog provođenja ekonomsko-finansijskih reformi.
Papa je odriješio kardinalskog prava škotskog kardinala Keitha O’Briena 2015. i američkog kardinala Theodorea McCarricka 2018., obojicu zbog seksualnog zlostavljanja maloljetnika. Becciu je sada reći kardinal koji je pod Franjom izgubio kardinalska para.
Kada idemo natrag u povijest vidimo da je u 20. stoljeću kardinalsko pravo oduzeto samo jednom kardinalu, odnosno francuskome Louisu Billotu, koji je, unatoč papinim upozorenjima, podupirao profašistički pokret Action Française. Billot je 13. septembra 1927. bio pozvan u Rim kod pape Pia XI. Po izlasku iz papine sobe više nije imao crvenu kardinalsku kapicu. Billot je bio jedini kardinal lišen kardinalskog parav u 20. stoljeću. Prije njega u 19. stoljeći kardinalima su prestali biti Marino Carafa di Belvedere i Carlo Odescalchi.
Napuljski kardinal Marino Carafa je zatražio da bude odriješen kardinalskih prava i što mu je, nakon dužeg vremena, dopušteno 1807. Bio je kasnije, od 1813. do 1817., gradonačenikom Napulja. Carlo Odescalchi, bio je iz plemićke porodice, postao je kardinalom 1823., a papa ga je 1834. proglasio i svojim rimskim vikarom. No, Carlo Odescalchi je htio napustiti kardinalski položaj kako bi ušao u Isusovu Družbu. Papa Grgur XVI. mu je to dozvolio 1837. Umro je 1841. u 56. godini, a pokrenut je i proces njegove beatifikacije. Kardinali koji su izgubili svoja prava u 19. stoljeću nisu zgriješili, kao što su ovi u 20. stoljeću.