Moj sin Ljubo Patković je već deset godina radio u rafineriji i bio je operater na postrojenju četiri, njegova smrt je za nas pod velom tajni i ništa nam ne govore.
Rekao je za Srpskainfo, Ljubin otac Jovan kojeg je posjetilo i rukovodstvo opštine Derventa, na čelu sa načelnikom Miloradom Simićem.
– Ljubo je ovdje imao svoj život. Kuću je naslijedio od babe i djede i počeo je da zida svoju, ali ostade nezavršena. Imao je dugo djevojku i uskoro je trebalo da se ženi, ali… – priča vidno potreseni otac.
On ističe da je Ljubo radio na veoma opasnom mjestu, a da je bila veoma slaba zaštita na radu.
– Džaba kaciga i maska, ako gorivo curi. Zbog tih propusta ostao sam bez sina. Poručujem im svima da ću ja istinu saznati o njegovoj pogibiji, čim njegovo tijelo spustim u grob. I 1984.godine poginuo je radnik u krugu od 50 metara gdje i Ljubo, skoro na isti način – poručio je Jovan Patković.
Kaže da mu tragedija nije strana, da je bio zarobljen u Iraku prije više od 30 godina, ali da se odlučio vratiti kući.
Pred njihovom kućom okupljale su se komšije koji imaju samo riječi hvale o nastadalom Ljubi.
– Momak je planirao da se skrasi i oženi. Staru kuću je sredio, počeo svoju da gradi. Svi smo potreseni – kaže jedan od komšija.
Eto šta ti je sudbina, Ljubo je uskoro trebao da se ženi, a danas ga više nema – rekla je za Srpskinfo jedna od komšinica porodice Patković.
– Ljubu poznajem od kada je bio dijete. Sa mojim sinom je išao u razred. Bio je dobar mladić, ali niko od sudbine nije pobjegao – kaže ova mještanka sela Unka.
Prema njenim riječima Ljubo već duže vremena radi u rafineriji.
– Imao je tri brata i dvije sestre, a otac mu je penziju zaradio u rafineriji – rekla je ova mještanka.