Prije tačno 30 godina napadnut je “Tuzlanski kanvoj spasa”. Ratni zločin je to bez kazne, jer do danas niko nije odgovarao.
Prošlo je 30 godina od napada na “Tuzlanski konvoj spasa”, a za počinjeni ratni zločin od jedinice HVO-a na prilazima Novom Travniku, kod mjesta Nova Bila, u naselju Rankovići, od 4. juna 1993. godine do danas niko nije odgovarao.
Riječ je o konvoju humanitarne pomoći u kojem su se prevozili hrana i lijekovi za pomoć stanovništvu tadašnjeg okruga Sjeveroistočne Bosne, a u njemu se nalazilo 146 kamiona, 20 automobila i dva sanitetska vozila.
Kako su ranije navodili iz Fondacije Istina Pravda Pomirenje, neselektivnoj pucnjavi koja je nastala od HVO-a pridružili su se i stanovnici okolnih sela te se dogodila opća pljačka onoga što se nalazilo na kamionima, od riže, brašna, ulja, sanitetskih pomagala.
U gotovini je pokradeno milion i 1.300 njemačkih maraka, a samo Tuzla je pretrpjela štetu od osam miliona njemačkih maraka, uključujući robu i novac koji je rodbina svojima slala tim kanalima.
U cijelom kontekstu, materijalna šteta je najmanji problem. Naime, u nemilom događaju 4. juna 1993. godine podaci tuzlanske fodacije kazuju da su smrtno stradali vozači iz konvoja Fikret Hadžibeganović, Fikret Ademović, Mustafa Karić, Hamdija Mutišević, Hasan Gušić, Hazim Grahić i Adil Akeljić. Sudbina Salke Memića i danas je nepoznanica, a uz njega se traga i za još tri osobe.
Zločinu su svjedočile medijske ekipe HTV-a i BBC-a čije su kamere zabilježile granatiranje. Tuzlanska fondacija u svom posjedu ima određenu dokumentaciju vezano za ovaj zločin, a tvrdnji su da cijeli slučaj već nekoliko godina ima ustaljenu matricu lutanja.
Kako su u nekoliko navrata ponovili, sve se odvija tako da Tužilaštvo BiH predmet proslijedi tužilaštvu Srednjobosanskog ili Zeničko-dobojskog kantona, koji potom sve vrate na početak, odnosno na primarnu adresu.