- Advertisement -

Ruska agresija na Ukrajinu: Kraj snova o ujedinjenju Srbije i RS-a

Preporučujemo

Neuspjela ruska agresija na Ukrajinu poremetila mnoge planove u glavama političkih vođa na Zapadnom Balkanu.
Šta se dešava sa Miloradom Dodikom, s ironijom se postavlja pitanje posljednjih mjeseci, a pitaoci ciljaju na njegovu neuobičajenu tišinu, koja odjekuje javnošću Bosne i Hercegovine od dana kada je Rusija izvršila agresiju na Ukrajinu.

Transformacija najvećeg “bukača” u zemlji može se čak i precizno datirati jer nakon 24. februara zapaljiva i uvredljiva retorika člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine koji dolazi iz entiteta RS naglo je utišala, a njegovi tonovi iznenada su postali mnogo pomirljiviji.

Desilo se, kako kažu oni koji pažljivo prate političku pojavu Milorada Dodika, da su s neuspjelim ruskim blitz kriegom u Ukrajini potonuli i mnogi snovi hranjeni ruskim globalnim imperijalizmom, a jedan od tih snova je i onaj Milorada Dodika o nezavisnoj RS, ili da budemo još precizniji o RS ujedinjenoj sa Srbijom.

Iz današnje perspektive, one u kojoj je ruskom brutalnošću ogoljena politika podrivanja Bosne i Hercegovine i destabilizacije Balkana, pitanje je koliko bi Dodik u neizmijenjenim okolnostima igrao na kartu smiritelja političke situacije i kakvo bi njegovo ponašanje bilo da je Rusija, kojim slučajem, uspjela ostvariti zacrtane planove u Ukrajini.

Kako god, tjeran silom prilika, Dodik je sada prinuđen govoriti primjernijim i jezikom razuma, a njegove, još do jučer neskrivene, težnje i aspiracije danas se više uopšte ne spominju.

Tumači političkih prilika, koji su komentarisali ovu pojavu za Al Jazeera Balkans, saglasni su da je neuspjela ruska agresija na Ukrajinu poremetila mnoge plane u glavama političkih vođa na Zapadnom Balkanu.

Najviše je rusko “ponašanje” ostavilo traga na politiku srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića koji, ako je i imao neke simpatije prema Dodikovom koketiranju s idejom nezavisnosti RS, danas, iz pragmatičnih i sebičnih razloga, okreće leđa takvom načinu sagledavanja političkih prilika u regionu.

Ruski signali RS-u

Direktor Instituta za evropske poslove Naim Leo Beširi kaže da je evidentno da je Rusija u proteklom periodu davala nedvosmilene signale rukovodstvu RS-a kako bi bila spremna priznati nezavisnost ako bi se odlučilo proglasiti otcjepljenje od Bosne i Hercegovine podcrtavajući “otkako je Rusija izvršila agresiju na Ukrajinu, jasno je da je taj toksični odnos koji je postojao s Rusijom potpuno zamro”.

Ono što je, isto tako, evidentno, dodaje Beširi, jeste da je uočljivo Vučićevo distanciranje od Dodikove politike:

“S druge strane, Vučić se polako udaljava od Dodika i ako se usmjeri za historijsku odluku da uvede sankcije Rusiji i da na neki način kaže drugo historijsko njet i da se udalji od Rusije i pridruži zapadu, Vučić bi na taj način stao na put Dodiku odnosno okrenuo bi leđa Dodiku”.

Dodikove opasne igre, koliko god se činilo da su promovisane iz Beograda, a u dobroj mjeri jesu, ipak su glavni oslonac imale u ruskoj politici na Zapadnom Balkanu, kaže politolog Duško Radosavljević.

Dodaje da se “mudri srpski vlastodržac”, misleći na Vučića, nikada ne bi preračunao i pristao bez snažne međunarodne podrške i jasnih garancija iz svijeta upuštati u projekat ujedinjenja Srbije s RS-om.

“Milorad Dodik bez obzira što je čvrsto povezan s vlastima Srbije, on istovremeno igra i vrlo opasnu igru u kojoj je njemu više zaštita, da tako kažem, ili veće pokriće dolazi iz Ruske federacije nego iz Republike Srbije.

Koliko god je pogrešna politika Republike Srbije i njenog neupitnog gospodara Aleksandra Vučća, on nije toliko, da tako kažem, ogrezao u glupostima i neznanju da bi krenuo, recimo, u ostvarenje tog suludog plana ujedinjenja s RS-om.

Isuviše dobro zna da su ogromne pare u Srbiju došle sa zapada, a kako on jako dobro i pogoduje tajkunima raznih vrsta i okružen je tajkunima, on zna da bi te pare preko noći nestale ako bi se ušlo u tu neku suludu avanturu”.

Dodikove fantazmagorije

Dodikovi planovi su previše prozirni i naivni, kaže Radosavljević, i njegova kriva logika, u kojoj je vjerovao da će zapad biti “slijep” na njegove političke igre, jer je zabavljen ratom u Ukrajini, potpuno je iluzorna.

– S druge strane, imate Milorada Dodika koji faktički više nema šta da izgubi i on je davno okrenuo tu tanku liniju poigravanja tradicijom i nacionalizmom.

Kao što je nacionalizam posljednje utočište za nitkova, i on se dograbio nacionalizma i on dolazi sa sve fantastičnijim izjavama. On u tim svojim fantazmagorijama ne gleda šta je realno, šta nije mera, ko je poželjan protivnik, ko nije.

Cijela ta priča igranja na kartu trećeg entiteta i logika ako nema tog entiteta mi ćemo se otcijepiti – to je sve nemoć. Nema on više šta da uradi.

Cijela ova priča da bi u ovoj situaciji, kada zapad i ostali gledaju na Ukrajinu, pa ćemo mi to nekom zaštitom moći se ujediniti ne da je glupost, to nema teorije”.

Njegova retorika sada može služiti samo da se “uzburkavaju strasti” ili da se vješto balansira emocijama u srpskoj javnosti obje zemlje.

Njegova politička moć temeljila se, umnogome, u njegovoj sposobnosti da manipulira ljudima, posebice onima koji su porijeklom iz Bosne i Hercegovine, a danas žive u Srbiji. To mu je davalo moć da bira s kim će u Srbiji biti politički blizak – kaže Beširi, i on je uvijek birao da bude u prisnim odnosima s ljudima koji su obnašali vlast.

Ali, ono što se sada pred Dodika postavlja kao otežavajuća okolnost, potencira Beširi, jeste uvid u politički kalendar Srbije.

– Dodik je političar koji je bio sa svim vlastima u Srbiji u dobrim odnosima. Glasovi koje on isporučuje iz BiH, od ljudi koji su porijeklom iz BiH a imaju srbijansko državljanstvo, su vrlo bitni političarima u Srbiji tako da će on igrati na tu kartu već tokom sljedećih izbora.

Ali narednih četiri godine nema parlamentarnih, a narednih pet godina nema predsjedničkih izbora, tako da Dodik u ovom trenutku nema prostora gdje može da na neki način nudi glasove političkoj eliti u Srbiji.

Djeluje mi da je ta retorika umanjena iz razloga zato što ona u ovom trenutku nema budućnosti. Iako, kada god su Dodiku potrebni nacionalni glasovi, uvijek tu retoriku zaoštrava posebno tokom izbora, pa u januaru oko nelegalnog praznika pa možemo očekivati da nastavi to da radi u budućnosti – kaže Beširi.

Izazivanje pomutnje

Ako je Dodik izgubio moć da svojim djelovanjem, u savezu sa Rusijom i Srbijom, ostvaruje ideje “srpskog sveta”, još uvijek ima moć da stvara pomutnju unutar Bosne i Hercegovine, pojašnjava Radosavljević.

– Ali jako dobro dođe da uzburkava ove duhove koji su već uzburkani na sceni BiH, da onda to mora da se odgovara pa se o tome prave emisije, pišu feljtoni.

Mislim da Dodik, koji ne zna šta više da uradi, traži šansu kada će ga visoki predstavnik smijeniti i da bude tragična figura i da izazove neke nemire, jer on nema više politike.

On je toliko isprovicirao sve okolo da vi više ne znate šta može da kaže. E, u tom smislu više nema nikakve šanse, jer je Srbija u svojim problemima, kako napraviti vladu koja će preći na zapadnu stranu i de jure i de facto, mislim da je to priča.

Postoje političke opcije u Srbiji koje bi ga podržale, ali te opcije su, hvala Bogu, za sada jako daleko od vlasti – zaključuje Radosavljević.

- Advertisement -
- Advertisement -

Najnovije

Na Žuču održano prvo međunarodno takmičenje u praktičnom streljaštvu

Prvo međunarodno takmičenje u praktičnom streljaštvu održano je proteklog vikenda na novom sportskom strelištu Žuč, koje se nalazi općini...