Sidran: Udžbenička mafija i pištolj umjesto pridjeva
Bh.akademik Abdulah Sidarn na društvenim mrežama osvrnuo se na stari – novi problem, udžbeničku politiku u Bosni i Hercegovini, čije su “žrtve” na žalost učenici i njihovi roditelji.
Upozorava Sidran tako, da svake školske godine ozbiljan novac iz džepova roditelja otima udžbenička mafija. Na roditelje je apelovao da “ne kupuju ništa dok stotinu puta ne provjere da li se to baš mora kupiti”.
“Pročitao sam sve udžbenike i čitanke književnosti i jezika, a barem prelistao svaku stranicu svih udžbenika ostalih predmeta koje su morali čitati i iz njih učiti moja djeca Tarik i Amra. Kad se tome doda kriminalni patent ovdašnjih prosvjetnih radnika nazvan ‘Radne sveske’– iziđe to na nekoliko hiljada stranica – čega ? – uglavnom stupidnog i razumu neprihvatljivog štiva.
Kad sam nakon nekoliko godina sabrao dokaze da se ne radi o pukoj gluposti nego da postoji, djeluje i ozbiljan novac svake školske godine iz roditeljskih džepova otima mašina koju moramo imenovati udžbeničkom mafijom, smatrao sam svojom obavezom da odem na Nadležno Mjesto i Nadležnom Čovjeku podastrem dokaze o toj groznoj raboti. Poznavao sam čovjeka odranije i susret je protekao u prijateljskom i srdačnom tonu. Rezultat ? Ponudio mi da za njegovu firmu obavim jedan poslić i naplatim, odmah, deset hiljada maraka. O mojim nalazima i tvrdnjama – ni riječi. Hvala lijepa.
Odmah sutradan, o djelovanju udžbeničke mafije govorio sam u Centralnom dnevniku Senada Hadžifejzovića, na TV Hajat. Uslikali i gledaocima podastrijeli dokaze. Rezultat ? Prno Hamdo.
Počinje nova školska godina.
Apelujem na roditelje da ne kupuju ništa dok stotinu puta ne provjere da li se to baš mora kupiti. A ne bi smjelo biti ništa što se mora ! Apelujem na nadležne ministre i doministre da zabrane štancanje lopovskih ‘Radnih sveski’ i da njihove autore hitno sklone iz svakog posla sa udžbenicima. Bio bi to minimum od kojeg bi mogla početi neka spora i blaga reforma školstva i školskih programa. A radikalna reforma, za kojom čeznu srca pjesnika i anarhista, ne bi se ni mogla zvati reformom – bila bi to revolucija !
Odmah ukinuti sve aktuelne školske programe ! Odmah u smeće pobacati sve postojeće udžbenike! Teke, olovke, gumice, papire – sve u kontejner!
A djecu – u učionici, u šumi, u školskom dvorištu, svejedno gdje – učiti da razgovoraju. Da raspravljaju o životu i njegovim čudesima. Šta oni misle da je čovjekova sreća ? Šta oni misle da je radost, uspjeh, ambicija ? Šta ljubav, a šta prijateljstvo ?
Razgovor, razgovor, razgovor i samo razgovor.
Prije nego što đavo dođe po svoje, pa zavole i preuzmu navike svojih roditelja. Onih koji su tamo gdje se upotrebljava pridjev – upotrebljavali nož i pištolj – stoji u osvrtu akademika Sidrana.