Što se to događa u SAD-u i koliko je izgledno da će država bankrotirati? Ekonomski analitičar Andrej Knez objašnjava kolika je vjerojatnost da se političari ne slože oko limita zaduženosti države i kakav bi bio alternativni scenarij.
Čelnici Kongresa i Bijele kuće pokušavaju postići sporazum o podizanju gornje granice koliko se savezna država smije zadužiti, samo nekoliko tjedana prije zakonskog roka. Ako se rok od 1. lipnja probije, Ministarstvo financija neće biti u mogućnosti spriječiti bankrot Sjedinjenih Država.
Dnevnik.hr je pitao ekonomskog analitičara Andreja Kneza koliko je taj scenarij izgledan i kako je uopće do ovoga došlo?
“Najnovije informacije iz američke administracije su da se dogovor oko limita američkog duga nazire i, ono što je bitnije, da svi dionici priželjkuju izbjegavanje nepovoljnog ishoda, odnosno izbjegavanje rizika da SAD ne može podmirivati svoje obveze po javnom dugu. Dogovor je moguć već u idućim danima”, napominje Knez.
Pojašnjava kako se tema limita američkog javnog duga često koristi kao element političkog natjecanja između stranke na vlasti u Kongresu i čelnika Bijele kuće, što najbolje potvrđuje da su se „natezanja“ slična trenutnome oko limita i povezanih aktivnosti javnih financija odvila tri puta od početka 2010-ih naovamo.
I uvijek su se, kaže, riješila povišenjem gornje granice javnog duga, nerijetko u samom foto-finišu iscrpljivanja novčanih sredstava u američkoj riznici.
“Specifičnost te mjere je dodatno pojačana činjenicom da se u istom periodu primjena mjere znala i suspendirati, ovisno o programima javnih financija i odnosu političkih snaga na vlasti”.
Na pitanje kako je ta mjera nastala, odgovara kako se to dogodilo početkom 20. stoljeća, a da se modificirala kroz vrijeme.
“Suština je bila pojednostaviti proces zaduživanja SAD-a, odnosno da ministarstvo financija nije trebalo tražiti posebno odobrenje Kongresa za svako izdavanje dužničkih vrijednosnih papira.
Iako je američka ministrica financija Yellen napomenula da država ima sredstava za plaćanje do 1. lipnja, neki izračuni govore da imaju prostora za ipak nekoliko dana više, točnije do 6. lipnja”, ističe ekonomski analitičar.
Pojašnjava što bi za SAD značio bankrot i kakav bi to ujecaj imao na ostatak svijeta.
“Konkretno, nedostatak sredstava na računima ministarstva financija bi u ovom slučaju značio neuspjeh podmirenja obveza po dospijećima američkih trezorskih zapisa barem do sredine lipnja, kada država uprihođuje poreze od dobiti poduzeća. Naravno da bi izostanak dogovora u narednim mjesecima značio dodatne nemogućnosti otplate duga koji dospijeva.
Unatoč posljednjim pozitivnim signalima, ne ohrabruje činjenica da je, prema analizama, odnos političkih snaga u američkom Kongresu na povijesno najvišoj razini podijeljenosti.
Uslijed kontinuiranog izostanka dogovora, za očekivati je da raste napetost na tržištima kapitala, no tržišni pomaci ne sugeriraju da su investitori zaista isključivo zabrinuti. Naime, istina jest da premija na rizik na američke obveznice za narednih godinu dana pleše oko povijesno rekordnih visina, ali istodobno su američke dionice prilično stabilne”, kaže.
Predviđa da će do dogovora ipak doći.
“Iako je moj primarni scenarij da će skoro doći do dogovora u nekakvom formatu, ne treba zanemariti što bi alternativni scenarij mogao donijeti.
Alternativni scenarij pretpostavio bi da SAD zaista ne uspijeva podmiriti obveze po svojem dugu u idućim mjesecima, a u tom slučaju bi američko gospodarstvo moglo u drugoj polovici ove godine zabilježiti korekciju realnog BDP-a čak oko 2% u odnosu na drugu polovicu 2022. godine.
Takav alternativni scenarij bi doveo i do značajnog povećanja nestabilnosti tržišta kapitala sa korekcijom cijena dionica i porastom troška zaduživanja. Primjerice, trošak zaduživanja dužnika sa BBB rejtingom, kao što je Hrvatska, je u vrijeme krize oko limita javnog duga u 2011. godini porastao za otprilike 2 postotna boda.
Domino efekt bi uključivao i poteškoće refinanciranja rizičnijih dužnika kao što je Italija, što bi imalo multiplikativno nepovoljne efekte za Hrvatsku s obzirom na čvrste gospodarske veze kroz kanale vanjske robne razmjene i financijskih tokova”, kaže.