U srijedu 23. marta 2022. godine na švedskoj TV prikazan je dokumentarni program „Misija – istraga“ (Uppdraggranskning) o švedskoj tvornici dječje odjeće „Kavat AB“ koja ima svoj pogon i u našoj zemlji, tačnije u Novom Travniku.
Porodična tvornica obuće „Kavat AB“ iz Švedske postoji od 1945. godine. Svojim kvalitetom je dostigla brend jednog od najkvalitetnijih proizvođača dječje obuće u Europi.
Kako u autorskom tekstu za prijateljski portal Tačno.net piše Edin Osmančević, etabliranjem ove kompanije Bosna i Hercegovina je trebala da „uveze“ jedan dio švedske poslovne i socijalne kulture i etike. Međutim, praksa ukazuje na jednu sasvim drugu stranu medalje.
-Švedska kompanija obuće Kavat svoju fabriku opisuje kao bajku. Ali radnici svjedoče da su ih zastrašivali da bi šutjeli. Zašto zaposleni u fabrici snova ne mogu da žive od svojih plata?, pitaju se uz ostalo autori filma, koji je, sudeći po prvim reakcijama, izazvao pažnju u švedskoj javnosti.
Jedan prosječni Šveđanin nema pojma da se ova cipela od 2009. godine proizvodi u Bosni i Hercegovini. Tvornica „Kavat“ Novi Travnik dnevno proizvodi oko 1.100 pari obuće.
Glavno tržište su im skandinavske zemlje, a osim njih, izvoze na tržište Njemačke, Austrije, Belgije i Rusije. Kako bilježi Osmančević, pokazalo se da je etabliranje proizvodnje u BiH bio itekako isplativ potez; prihodi su uvećani sa 34 miliona švedskih (sek) kruna (oko 6,2 miliona KM) na 130 miliona sek (oko 24 miliona KM) prema godišnjem izvještaju u godini prije izbijanja pandemije.
-Emisija je ogolila gorku istinu katastrofalnog stanja u kome se danas nalaze radnici zaposleni i tekstilnoj i kožarskoj industriji BiH. Uslovi pod kojim danas rade mogu se opisati u dvije riječi kao moderno ropstvo. Prosječna plata jednog radnika „Kavata“ iznosi 470-480 maraka. Dok se ista dječja cipela koju radnik proizvede prodaje na skandinavskom tržištu za preko 1.000 kruna (oko 180 KM). Radnici nisu organizovani u sindikat zbog prijetnji otkazima od strane njihovog direktora Smaila Šabića. Prva subota u mjesecu je radna a prekovremeni rad se ne plaća, navodi, uz ostalo, Osmančević.
Tvrdi se da trudnice ostaju momentalno bez posla nakon saznanja da su drugom stanju!
-Kultura ćutanja i poltronskog, najamnog odnosa prema poslodavcu prožima radnu sredinu u kojoj nema empatije i solidarnosti među radnicima i gdje se o problemima ne priča otvoreno i transparentno zbog straha od gubitka radnog mjesta i represalija. S druge strane cijene u BiH se gotovo i ne razlikuju od cijena u Švedskoj. Prosječna potrošačka korpa za jednu četveročlanu porodicu u BiH je preko 2 000 KM/mjesečno zbog čega radnici moraju uzimati kredite ili raditi extra kako bi preživjeli, navodi Osmančević, te zaključuje:
-Divlji kapitalizam je izgubio moralni kompas ubijajući sve ljudsko u radniku – proleteru. Bojkot njihovih proizvoda i vraćanje vlastitog samopoštovanja davanjem otkaza lošim poslodavcima je jedini pravi odgovor!.
Kompletan dokumentarac možete pogledati OVDJE.